Smatrate li da ste dobra osoba? Osjećate li se kao da ste pošteni, vrijedni i spremni pomoći drugim ljudima? Kada se osvrnete na svoj život, možete li reći da ste postali baš onakva osoba kakva želite biti ili mislite da je pred vama još dug put? Ako ste većinu vremena uvjereni da ne uspijevate ispuniti vlastita očekivanja i da niste najbolja verzija sebe koja može postojati, može se desiti da počnete doživljavati probleme sa samopoštovanjem kao reakciju na negativno vrednovanje određenih aspekata vašeg pojma o sebi.
Kako nastaje nisko samopoštovanje
Psiholozi (npr. Aronson, Wilson i Akert, 2005) navode da je samopoštovanje u osnovi ocjena koju dajemo sami sebi i to na dimenzijama dobro-loše, zanimljivo-nezanimljivo, sposobno-nesposobno, itd. Dakle, kada se govori o samopoštovanju, misli se na čovjekovu procjenu njegove vlastite vrijednosti, koja nastaje kao konačan zbir svih njegovih pozitivnih i negativnih reakcija na njegov pojam o sebi.
Iako se samopoštovanje često shvata kao opća procjena samoga sebe, odnosno kao jedinstven pojam, psiholozi smatraju da ipak postoji više njegovih vrsta, poput npr. socijalnog, akademskog ili samopoštovanja vezanog za izgled (npr. Berk, 2008; Larsen i Buss, 2008). Drugim riječima, možemo biti ponosni na svoje uspjehe na fakultetu i imati veoma visoko akademsko samopoštovanje, ali u isto vrijeme misliti da nismo dovoljno uspješni u socijalnim interakcijama i da imamo probleme sa socijalnim samopoštovanjem. Zanimljivo je da, uprkos tome što se može prepoznati više područja samopoštovanja, između njih postoji umjerena povezanost, što znači da oni koji se pozitivno procjenjuju u jednom području često imaju visoko samopoštovanje i u drugim područjima. Dakle, može se reći da je samopoštovanje jednim dijelom specifična osobina jer zavisi od pojedinog područja našeg života, ali da je dijelom i opća.
Kako nastaje nisko samopoštovanje
Postoji mnogo faktora koji utiču na razvoj našeg samopoštovanja dok odrastamo. Prije svega, treba spomenuti način na koji nas naši roditelji odgajaju. Neki roditelji koriste autoritativan odgoj, odnosno tople i pozitivne postupke kojima djeci pokazuju da su ona vrijedna i voljena, ali uz postavljanje jasnih i objektivnih očekivanja i granica. Prema Berk (2008), ovakav odgoj pogoduje razvoju visokog samopoštovanja kod djece. S druge strane, kad roditelji previše kontrolišu i kad sami donose odluke za svoju djecu, ona usvajaju osjećaj neadekvatnosti i nesigurnosti, što je povezano sa smanjenim samopoštovanjem. Treći tip odgoja, u kojem se djeci previše ugađa i dopušta da rade šta žele, povezan je s pojavom krhkog i nerealno visokog samopoštovanja. Ovakva djeca postaju osobe s problemima prilagođavanja, koje na svaku kritiku i ugrožavanje njihovog pojma o sebi reaguju ljutnjom.
Kulturalni kontekst također je povezan s razvojem samopoštovanja. Naprimjer, Berk (2008) i Pervin, Cervone i John (2008) navode da zapadnjačka kultura podstiče individualizam i ohrabruje osobe da se usmjeravaju prema vlastitom ja i hvale se svojim postignućima, čime se podstiče nerealno visoko samopoštovanje kod velikog dijela ljudi. Za razliku od zapadnjačke kulture, kolektivistička društva poput Kine i Japana kod svojih pripadnika podstiču vrline poput skromnosti, sklada i hvaljenja drugih, a ne samih sebe. Zbog toga ljudi u ovakvim kulturama imaju nešto niže samopoštovanje od ljudi iz zapadnjačkih kultura uprkos objektivno višim postignućima u nekim područjima života (npr. kineska i japanska djeca imaju viša školska postignuća od djece iz Sjeverne Amerike, ali niže samopoštovanje).
Na nivou pojedinca, nisko samopoštovanje povezano je s neprikladnim strategijama objašnjavanja uspjeha i neuspjeha. Osobe niskog samopoštovanja neuspjehe pripisuju sebi i smatraju da vlastite sposobnosti ne mogu promijeniti trudom, zbog čega na posebno teškim zadacima imaju osjećaj gubitka kontrole, što im pojačava osjećaj inferiornosti i smanjenog samopoštovanja. I kad dožive uspjeh, ovakve osobe ga pripisuju sreći ili nekom drugom vanjskom faktoru. Za razliku od njih, osobe visokog samopoštovanja u pravilu su one koje su kao djeca stekle naviku da vlastite uspjehe pripisuju svojim sposobnostima, a neuspjehe vanjskim faktorima poput nedovoljno uloženog truda ili velike težine zadatka.
Kako osobe niskog samopoštovanja reaguju na kritiku?
Osobe s problemima sa samopoštovanjem sklone su ih održavati zbog neprilagođenog načina na koji reaguju na negativne povratne informacije. One bilo koji neuspjeh ili kritiku doživljavaju kao nešto što potvrđuje njihovu, ionako već lošu, sliku o sebi. Ovakav „dokaz“ njihovog neuspjeha onesposobljava ih u narednim zadacima i, umjesto da ulože dodatan napor kako bi uspjele, one se ili još manje trude, ili odustaju od zadatka, čime se njihovo nisko samopoštovanje održava. Za razliku od njih, osobe visokog samopoštovanja ne prihvataju automatski negativnu povratnu informaciju, jer ona nije u skladu s njihovim pozitivnim pojmom o sebi. Umjesto da odustanu, ovakve osobe prethodni neuspjeh smatraju slučajnošću ili greškom i ulažu dodatni trud u sljedećim zadacima jer su visoko motivisane da održe pojam o sebi kao o uspješnim ljudima.
Veza između samopoštovanja i suočavanja s negativnim događajima
Svima nama povremeno se dešavaju neuspjesi, razočaranja i gubici u životu. Način na koji ćemo se nositi s njima, između ostalog, zavisi i od našeg samopoštovanja. Kada osobe visokog samopoštovanja dožive neki negativan događaj, sklone su usmjeriti se na ona područja svog života u kojima i dalje doživljavaju uspjehe. Naprimjer, ako doživimo neuspjeh na nekom ispitu na fakultetu, nećemo dopustiti da to previše negativno utiče na naš pojam o sebi, već ćemo se usmjeriti na druge predmete u kojima smo uspješni, ali i na područja izvan fakulteta, kao što su odnosi s porodicom i vršnjacima i hobiji. Drugim riječima, ono što je psihologinja Patricia Linville (1987) zapazila jest da osobe visokog samopoštovanja imaju složen pojam o sebi, koji se sastoji od mnogo dijelova, tako da neuspjeh u nekim aspektima pojma o sebi mogu ublažiti uspjehom u drugima. Za razliku od njih, pojam o sebi kod osoba niskog samopoštovanja obično je jednostavan (naprimjer, definisanje sebe samo ili pretežno kao studenta), tako da one neuspjeh u jednom području doživljavaju kao nešto što ih istinski određuje i zbog čega gube osjećaj vlastite vrijednosti.
Za osobe niskog samopoštovanja karakteristična je još jedna strategija nošenja s neuspjesima, a to je da ga po svaku cijenu žele izbjeći. Suočene s nekom situacijom u kojoj postoji veliki rizik od neuspjeha, ali koja isto tako nudi i mogućnost izuzetnog uspjeha, osobe niskog samopoštovanja radije će je nastojati izbjeći kako se uopće ne bi dovele u priliku da dožive neuspjeh, jer su motivisane željom da zaštite svoj pojam o sebi. Za razliku od njih, osobe koje sebe vrednuju pozitivno bit će motivisane da još više uzdignu svoj pojam o sebi i u većoj će mjeri prihvatati nove izazove koji im nude mogućnost postizanja uspjeha.
U kojoj je mjeri samopoštovanje promjenjivo?
Samopoštovanje nije nepromjenjiva osobina pojedinca, već se koleba oko nekog prosječnog nivoa karakterističnog za svakog pojedinca. To znači da se ono može malo mijenjati nabolje ili nagore u određenom periodu, ali i dalje smo u osnovi osoba niskog ili visokog samopoštovanja. Kao što se ljudi razlikuju po nivou samopoštovanja, mogu se razlikovati i po tome koliko im je izražena njegova promjenjivost. Smatra se da je ono promjenjivije kod onih ljudi koji su osjetljiviji na vanjske događaje. Tako psiholog Michael Kernis (prema Larsen i Buss, 2008) smatra da promjenjivije samopoštovanje imaju ljudi koji su osjetljiviji na događaje u kojima će ih društvo na neki način procjenjivati, koji previše brinu o vlastitom dojmu o sebi, koji su previše usmjereni na društvene izvore procjene i koji na takvu procjenu reaguju ljutnjom.
Zanimljivo je da se pokazalo da je promjenjivost samopoštovanja jedan od faktora koji doprinose depresiji: neki istraživači misle da ona nastaje kao posljedica osjetljivosti na situacije koje narušavaju sliku o sebi.
Postoje li spolne razlike u nivou samopoštovanja?
Promjene u nivou samopoštovanja do kojih dolazi tokom života razlikuju se kod muškaraca i žena. U djetinjstvu je nivo samopoštovanja dječaka i djevojčica jednak, no tokom adolescencije samopoštovanje kod muškog spola jača dok kod ženskog slabi, tako da do mlade odrasle dobi već postoji velika razlika u prosječnom nivou samopoštovanja za žene i muškarce. Naravno, ovakav trend promjene samopoštovanja nije isti za sve: Buss i Larsen (2008) navode da će žene koje imaju određene osobine ličnosti, poput smisla za humor i komunikativnosti, vjerovatno doživjeti čak i porast samopoštovanja tokom života, dok će one koje su razdražljive i neprijateljski raspoložene u većoj mjeri doživjeti pad samopoštovanja. Kod muškaraca, osobine ličnosti koje su povezane s porastom samopoštovanja su emocionalna suzdržanost, opuštenost i njihov subjektivan dojam da su fizički atraktivni, a pad samopoštovanja može se uočiti kod onih koji su skloni anksioznosti, doživljaju stresa i upornom razmišljanju o negativnim događajima.
Jedan od razloga zašto druželjubive i komunikativne žene i opušteni i ležerni muškarci s vremenom doživljavaju porast samopoštovanja jest činjenica da njihov pojam o sebi odgovara kulturalnim očekivanjima, odnosno idealu o tome kako bi se određeni spol trebao ponašati: od žena se očekuje da budu brižne i tople, a od muškaraca da budu suzdržani i emocionalno stabilni.
Savjeti za izgradnju i poboljšanje samopoštovanja
Povećajte složenost pojma o sebi. Nastojte imati što više interesa i baviti se sa što više raznih aktivnosti. Sjetite se da niste samo student, član porodice, prijatelj ili odličan sportista, nego ste sve to odjednom.
Postavljajte realistične ciljeve i očekivanja. Previsoka očekivanja teško ćete ispuniti, a lako ćete se razočarati ako doživite neuspjeh, što će negativno uticati na vaše samopoštovanje
Odustanite od perfekcionizma. Niko nije savršen pa tako ni vi. Umjesto „moram nešto uraditi savršeno“ usvojite pristup „moram nešto uraditi dovoljno dobro“.
Ne poredite se s drugima. Vi imate drugačije ciljeve, interese, sposobnosti i potrebe od drugih ljudi. Razmislite o tome šta vas lično čini sretnima i radije se bavite time nego da pokušavate biti kao drugi. Ako se već morate porediti s nekim, poredite se sa starijom verzijom sebe i divite se napretku koji ste ostvarili u nekom području.
Stanite u kraj unutrašnjem „kritičaru“. Kad napravite neku grešku ili mislite da ste nešto mogli izvesti bolje, radije preusmjerite pažnju na ono što ste uradili dobro, a razloge greške nastojte objektivno proučiti kako biste je sljedeći put izbjegli.
Napravite „update“ slike o sebi. Nemojte kritikovati sami sebe ako ste prije bili bolji u nečemu nego što ste sada. Normalno je da se ljudi mijenjaju i da u nekim područjima s vremenom postajemo bolji, a u nekima lošiji jer im više nemamo vremena posvetiti se. Radije se usmjerite na svoje sadašnje jake strane.
Ponudite pomoć i podršku osobama u vašoj okolini. Pitajte prijatelje treba li im pomoć oko učenja, provjerite možete li roditeljima pomoći oko kućnih poslova i slično. Ako drugima učinite život ljepšim, smatrat ćete se boljom osobom i samopoštovanje će vam porasti.
Za one koji žele znati više:
Berk, L. E. (2008). Psihologija cjeloživotnog obrazovanja. Jastrebarsko: Naklada Slap.
Larsen, R. J., Buss. D. M. (2008). Psihologija ličnosti. Jastrebarsko: Naklada Slap.
Pervin, L. A., Cervone, D., John, O. P. (2008). Psihologija ličnosti: teorije i istraživanja. Zagreb: Školska knjiga.
Aronson, E., Wilson, T. D., Akert, R. M. (2005). Socijalna psihologija. Zagreb: Mate.
