Ko sam ja: identitet i kako ga steći

Kad vas neko pita da se predstavite, šta vam prvo padne na pamet? Da li navedete svoje ime i prezime? Da li kažete da ste student? Da li se ipak prvenstveno definišete kroz svoje hobije? Ili vas možda ipak najviše određuje vaša uloga u odnosu na članove porodice ili prijatelje? Čak i ako ne znate ko ste trenutno, biste li voljeli to jednom saznati? Ako ste se ikad bavili ovakvim ili sličnim pitanjima, bavili ste se pitanjima svog identiteta.

Priroda identiteta
Odgovor na pitanje šta je to identitet nije jednostavan. Subjektivno gledano, možda bi najbolje bilo reći da se identitet ogleda u osjećaju posjedovanja neke čvrste unutrašnje jezgre koja nam daje osjećaj unutrašnje sigurnosti u to ko smo u različitim situacijama. Ova unutrašnja jezgra zapravo je organizovano shvatanje sebe kao osobe koja ima određene i relativno jasne vrijednosti, uvjerenja i ciljeve kojima smo posvećeni. O pojmu identiteta mnogo je govorio psihoanalitičar Erik Erikson još 60-ih godina prošlog vijeka. On je smatrao da se identitet razvija u kontekstu odvajanja osobe od njenih roditelja i nastaje kao posljedica njenog osamostaljivanja i preispitivanja dotadašnjih vrijednosti. Prema Eriksonovoj psihosocijalnoj teoriji, osoba se razvija čitav život i to kroz slijed različitih stadija. Svaki stadij obilježava temeljni psihološki konflikt i od načina njegovog rješavanja zavisi hoće li naš dalji razvoj biti zdrav ili ćemo postati neprilagođeni. Jedan od takvih psiholoških konflikata je onaj između identiteta i zbunjenosti. Iako Erikson ovaj konflikt prvenstveno pripisuje adolescentskoj dobi, problem odgovaranja na pitanje ko smo može se pojaviti u bilo kojoj životnoj dobi. Problemi s identitetom mogu postati posebno istaknuti u kasnoj adolescenciji i mladoj odrasloj dobi zbog mnogih pitanja s kojima se osobe tog uzrasta suočavaju. Prvo, tada trebamo dobro razmisliti ne samo o tome ko smo, koje su naše jake, a koje slabe strane i šta nas tačno zanima, nego još trebamo odlučiti i o tome ko želimo biti u budućnosti. Jedna od glavnih odrednica našeg daljeg životnog puta prije svega je izbor između toga želimo li odmah nakon srednje škole ući u svijet rada ili želimo nastaviti naš životni put kao studenti. Naravno, ako odlučimo studirati, pojavljuje se novo pitanje: koji fakultet odabrati. Čak i kad postanemo ponosni studenti željene ustanove, može se dogoditi da počnemo preispitivati naše prethodne odluke. Priznajte – sigurno ste se barem jednom zapitali jeste li na pravom fakultetu i vodi li vas put na kojem se nalazite do željenog cilja kasnije u životu. Naravno, treba naglasiti da se mladi ljudi ne suočavaju samo s pitanjima profesionalnog identiteta, već moraju donijeti i važne odluke koje se tiču porodičnog života (npr. kada se odseliti od roditelja), ali i odnosa s prijateljima (naprimjer, kako pronaći ravnotežu između izlazaka i druženja s jedne strane i učenja s druge) i romantičnim partnerima (vidimo li budućnost s tom osobom, želimo li zajednički život s njom ili ne).
Čini se da je mlada odrasla dob prilično zahtjevna zbog izazova koje predstavlja našem osjećaju identiteta. No, vrijedi li to za sve ljude?
Mogu li nekako preskočiti čitavu priču?
Erikson kaže da se identitet može postići na više načina. Neki mladi ljudi eksperimentišu s različitim opcijama i ulogama i nakon pažljivog promišljanja o tome u kojem se identitetu najugodnije osjećaju, na kraju se obavezuju jasnom skupu vrijednosti i ciljeva koje su samostalno odabrali. Ovakav status identiteta naziva se postignutim identitetom. Za razliku od njih, postoje osobe koje su i dalje u procesu istraživanja: još uvijek eksperimentišu s različitim mogućnostima, ali se još ničemu nisu konkretno obavezale. Ovakvo prikupljanje informacija i isprobavanje aktivnosti kako bi se pronašle vrijednosti kojima ćemo se prikloniti naziva se psihološkim moratorijem (moratorij = obrazac zadržavanja ili odgađanja). Iako se osobe u psihološkom moratoriju još uvijek nisu „pronašle“, budući da aktivno rade na tome, smatra se da je i moratorij, baš poput postignutog identiteta, psihološki zdrav i adaptivan put ka definiciji sebe.
Naravno, postoji način i kako „varati“ i doći do identiteta lakšim putem. Možemo jednostavno preuzeti određene ciljeve i vrijednosti bez istraživanja alternativa jer su nam tako preporučili roditelji, profesori, prijatelji ili neke druge uticajne osobe. Tako možemo odabrati neki fakultet samo zato što su i naši roditelji studirali na njemu ili jednog dana preuzeti porodični posao bez da smo pokušali odabrati ili stvoriti karijeru vlastitim nastojanjima. Ovakav identitet naziva se preuzetim ili zaključanim identitetom. Još jedan lagan način rješavanja problema identiteta je taj da jednostavno i ne pokušavamo, odnosno da dignemo ruke od sebe. Status identiteta u kojem se nalazimo, ako se nismo obavezali nikakvim vrijednostima niti to aktivno pokušavamo, naziva se difuzijom identiteta. Ovakve osobe obično smatraju da su izazovi koje pred njih postavlja pokušaj definisanja samih sebe preteški ili previše prijeteći. Budući da difuzija identiteta znači da osoba nema jasan skup vrijednosti ili interesa, često nismo sposobni samostalno donijeti važne životne odluke i umjesto toga se pouzdajemo u sreću ili u to šta rade drugi ljudi oko nas.
Kriza identiteta
S vremena na vrijeme, čak i ako smo definisali ko smo, možemo početi ponovo redefinisati vlastitu individualnost. Ako pritom doživljavamo određeni nivo anksioznosti i nesigurnosti, govorimo o krizi identiteta. Psiholog Roy Baumeister spominje dvije krize: deficit identiteta i konflikt identiteta.
Deficit identiteta je praznina koju stvara odbacivanje starih uvjerenja i ciljeva. Ovakva kriza česta je kod studenata jer su oni na studiju izloženi velikom broju novih ideja i vrijednosti, a nova znanja i razmjena mišljenja s kolegama i profesorima podstiču ih da preispituju svoja dotadašnja uvjerenja.
Konflikt identiteta odnosi se na nekompatibilnost dviju ili više naših uloga. To su obično konflikti u kojima nas dvije ili više opcija podjednako privlače, a one su međusobno suprotstavljene. Ovakav konflikt može rezultirati osjećajem krivice ako odlučimo odbaciti jedan dio sebe u korist drugog.
Na svu sreću, krize identiteta mogu se, uz dosta truda i upornosti, uspješno riješiti. Baumeister smatra da se rješenje odvija u dva koraka: prvo treba odlučiti koje su nam vrijednosti najvažnije, a zatim te vrijednosti treba pretvoriti u konkretno ponašanje. Recimo da imate konflikt između identiteta društvene osobe s puno prijatelja i identiteta uspješnog studenta. Jedan od načina na koji biste mogli riješiti taj konflikt je da a) odlučite da vam je u ovoj fazi života najvažnije biti uspješan student i b) posvetite se intenzivnom učenju kako biste taj cilj postigli.
Postoji još jedan način na koji možete riješiti krizu identiteta: možete odlučiti da pokušate održavati ravnotežu između različitih uloga. Naprimjer, možete se zadovoljiti time da možda nećete biti najbolji student na godini, ali da ćete zato imati više vremena za hobije, prijatelje i porodicu.
S čim je povezan određeni status identiteta?
Postignuti identitet i moratorij
Viši osjećaj samopoštovanja
Češće korištenje kritičkog i apstraktnog mišljenja
Vještiji u moralnom rasuđivanju
Preuzeti identitet
Dogmatični, rigidni i netolerantni
Samopoštovanje zavisi od tuđeg odobravanja
Difuzni identitet
Akademske poteškoće i poteškoće u upravljanju vremenom
Osjećaj duboke apatije i beznađa u vezi s vlastitom budućnošću
U lovu na identitet
Budući da izgradnja identiteta nije nimalo lagan zadatak, slijede neke preporuke kako da što lakše otkrijete ko ste:
Nastojte biti fleksibilni i otvoreni prema novim vrijednostima, idejama i mišljenjima
Nemojte odmah odbacivati stavove drugih ljudi, već pokušajte sagledati svijet iz njihove perspektive
Uzmite u obzir da ne postoji uvijek apsolutna istina, ali imajte u vidu da ne pretjerate ni sa stavom da se nikada ništa ne može znati sa sigurnošću
Iskoristite studij kao priliku da što više istražujete: učestvujte što više u diskusijama s kolegama i profesorima, namjerno upišite neki izborni predmet koji inače ne biste upisali ili od kojeg ne vidite odmah korist
Čitajte što više (i to ne samo stručnu literaturu)
Počnite se baviti nekom slobodnom aktivnošću koja vas je oduvijek zanimala, a nikad niste našli vremena za nju
Ako niste sigurni u vezi s vašim daljim profesionalnim razvojem, uvijek postoji mogućnost da odete na profesionalnu orijentaciju
Ako ste sigurni u to da vas trenutni faks ipak ne zanima i da nije za vas, radije ga promijenite na vrijeme nego da se čitav život bavite nečim čime nećete biti zadovoljni
Nastojte na sve događaje gledati kao na prilike koje mogu doprinijeti vašem razvoju
Zapitajte se s vremena na vrijeme jeste li zadovoljni smjerom u kojem se razvija vaš život, i ako niste, razmislite šta biste i kako mogli promijeniti
Za one koji žele znati više:
Berk, L. E. (2008). Psihologija cjeloživotnog obrazovanja. Jastrebarsko: Naklada Slap.
Erikson, E.H. (1976). Omladina, kriza, identifikacija. Titograd: Pobjeda
Larsen, R. J., Buss, D. M. (2008). Psihologija ličnosti. Jastrebarsko: Naklada Slap.