Sažetak
Ovaj rad se bavi usporedbom zavarenih spojeva dobivenih s dva različita postupka MIG zavarivanja na kutnom spoju od aluminijske legure. Postupci zavarivanja koji će se uspoređivati su konvencionalno impulsno MIG zavarivanje s istosmjernom strujom i AC MIG zavarivanje, oba postupka koriste čisti argon kao zaštitni plin. Za korištene postupke zavarivanja opisan je princip rada i navedene su prednosti koje isti imaju. Za korištenu aluminijsku leguru opisane su greške koje se mogu pojaviti prilikom zavarivanja, analizirana je problematika smanjenja čvrstoće u području zavarenog spoja te faktori koji mogu utjecati na kritično područje.
U eksperimentalnom dijelu rada korišteni su limovi aluminijske legure EN AW 6082-T6 duljine 250 mm i debljina od 6 i 10 mm. Ovisno o debljini osnovnog materijala napravljeni su zavari, u jednom prolazu, s određenim vrijednostima nominalnog nadvišenja. Za svaki postupak zavarivanja napravljena su dva kutna zavarena spoja na kojima su provedena ispitivanja makrostrukture i analiziran je utjecaj postupka na širinu zone utjecaja topline na temelju profila tvrdoće. U komparativnoj analizi uspoređene su prednosti AC MIG i MIG-P postupka zavarivanja, određeni su parametri zavarivanja kako bi se dobila odgovarajuća konfiguracija i dimenzija kutnog spoja. Zaključno se donosi preporuka za primjenu postupka kod zavarivanja konstrukcija od zadane aluminijske legure.
Ključne riječi
analiza aluminijska legura argon AC MIG MIG impulsno komparacija makrostruktura tvrdoća zavarivanje