Sažetak
Još uvijek ne postoji jedinstvena teorija terminologije već različiti pristupi koji se kategoriziraju ili kao tradicionalni (normativistički) ili kao suvremeni pristupi koji s lingvističkog stajališta promatraju termin (Temmerman, Cabré, Faber). Prvu- opću teoriju terminologije razvio je inženjer Wüster 1930. godine, a riječ je o strukturalističkom pogledu na jezične fenomene. Takva tradicionalna teorija imala je uporište u objektivističkoj perspektivi te se smatralo da je termin neovisan o jeziku. Takva perspektiva povećala jaz između terminologije i lingvistike. 1990-ih niču nove ideje koje nisu u skladu s osnovnim principima Wüsterove tradicionalne teorije. Autori ističu različite komponente terminološke jedinice, npr. komunikativnu, sociolingvističku i kognitivnu. Temmerman (2000) preispituje osnovne postavke tradicionalne teorije te dokazuje da specijalistički diskurs ima obilježja bliska općemu jeziku. Cabré (2000, 2003) je formulirala integriranu teoriju o terminologiji koja ima širok teorijski okvir te uključuje različitu metodologiju. Predavanje je fokusirano na kognitivnu komponentu termina dakle usredotočit ćemo se na ulogu metafore kao glavnog kognitivnog mehanizma koji se rabi u generiranju nove terminologije. Pokazat će se na koji način kognitivno-orijentirani pristup terminologiji može biti primjenjen u poučavanju jezika struke.
Ključne riječi
racionalna imaginacija; metafora; jezik struke