Sažetak
Percepcija 3D zvuka koji pridonosi osjećaju prividne stvarnosti se temelji na tome da što bolje proučimo kako ljudski mozak percipira podražaje u realnom svijetu i stvara sliku u položaju objekata u prostoru te da zatim implementiramo naučene modele. Percepcija smjera iz kojeg dolazi zvuk se ostvaruje pomoću interauralne razlike vremena i intenziteta zvuka koji dolazi do slušatelja. Tome još pridonose pomicanje glave i kompleksna struktura uške koja deformira zvuk koji dolazi do uha i otklanja možebitne dvojbe oko toga da li je zvuk iza ili ispred slušatelja. Za percepciju udaljenosti zvuka najbitnije su značajke glasnoće i reverberacije. Glasnoća, kao značajka udaljenosti, pokazuje da što je neki izvor glasniji za slušatelja da je to njegova lokacija bliža. Reverberacija, osim što pomaže u evaluaciji udaljenosti, je najznačajnija što daje dojam veličine konteksta okoline.
Ključne riječi
3D zvuk prividna stvarnost psihoakustika lateralizacija interauralne razlika vremena interauralna razlika intenziteta efekt prioriteta prijenosna funkcija glave udaljenost jeka familijarnsot eholokacija
