Sažetak
Zvuk kod elektromotornih pogona možemo promatrati na dva načina, kao zvuk proizveden samim pogonom i vanjske umjetno dodane izvore zvuka. Elektromotorni pogoni u normalnom radu proizvode određenu razinu zvuka zbog svoje robusnosti i mehanike. Kod velikih pogona razina zvuka je veća i nerjetko prelazi granice dozvoljene buke propisane normama. Zbog toga su uloženi veliki napori i istraživanja u području smanjenja buke i vibracija. Osim smanjenja vibracija kao izvora buke, često se koristi analiza vibracija kao metoda dijagnostike i nadzora elektromotornih pogona. Vibroakustička slika sadrži puno informacija o stanju stroja u radu i moguće je brzo i kvalitetno detektirati kvar stroja ili pogona. Razina dozvoljene buke propisana je normama i ako buka prelazi tu granicu u postrojenjima gdje trajno borave ljudi nužna je upotreba zaštitne slušne opreme. Osim zvuka proizvedenog mehanikom pogona postoje vanjski dodani zvučni izvori. Uloga takvih izvora zvuka je većinom signalizacijska, alarmna, informacijska ili upravljačka. Primjere nalazimo u industriji kod alarmnih sustava i senzorike, u prometu kod prometne signalizacije, u kućanstvu kod elktričnih aparata i slično. Da bi takvi izvori zvuka imali potpunu svrhu važan segment je njihovo upravljanje, najčešće automatsko upravljanje izvorima zvuka.
Ključne riječi
zvuk izvor elektromotor pogon buka vibracije dijagnostika norma
