Sažetak
Fenomen društvenih medija, posebice društvenih mreža, zadnjih je godina ostavio duboki trag na cjelokupno društvo. U kontekstu visokoškolskog obrazovanja, iako postoje uspješni primjeri, rasprostranjenost društvenih medija nije uzela većeg maha. Razlozi su brojni, od shvaćanja da primjena društvenih medija sama po sebi znači stjecanje digitalnih kompetencija, do potrebe sustavnog strateškog pristupa obrazovnih politika, koje uključuju kreiranje vizije i strategije primjene društvenih medija u postojeći visokoobrazovni sustav. Nepobitna je činjenica da se s promjenama u načinu razmišljanja generacija odraslih uz društvene medije mijenja i osnovni stožer obrazovanja - student, kao i činjenica da društveni mediji svojim utjecajem zadiru u, i mijenjaju samu suštinu i način učenja svih participanata visokoškolskog obrazovanja. U kontekstu prethodne tvrdnje, fokus proučavanja kojim se bavi autorica ovog rada usmjeren je na analizu ključnih čimbenika uspjeha primjene društvenih medija u visokom obrazovanju sagledanog s aspekta cjeloživotnog obrazovanja. Deskripcijom analize relevantnih izvora kristalizirana su dva ključna elementa: strateški pristup i jasno definirana svrha primjene. Korištenjem induktivne i deduktivne metode izveden je zaključak kojim se tvrdi da uspjeh primjene društvenih medija u suvremenom visokoškolskom obrazovanju (1) značajno ovisi o informacijskoj pismenosti studenata, a proporcionalan je (2) stupnju digitalnih kompetencija profesora, pred koje društveni mediji stavljaju imperativ digitalno-socijalno-društvenih vještina.
Ključne riječi
društveni mediji visokoškolsko obrazovanje digitalne kompetencije
