Sažetak
Razvoj materijala koji posjeduju mogućnost samoobnove predodređenih svojstava predstavlja brzo rastuće interesno područje. Organski premazi koji sadrže učahurene aktivne tvari u stanju su autonomno reagirati u smislu oslobađanja tvari iz čahura te sprječavanja ili usporavanja korozijskih reakcija. Ovisno o morfologiji čahura koje se ugrađuju u matricu premaza te o svojstvima učahurene aktivne tvari, moguće je postići specifične odzivne funkcionalnosti. U ovom radu ispitivana je učinkovitost zaštite odzivnog premaza temeljenog na mezoporoznim nanočesticama silicijevog dioksida koji sadrži različite aktivne tvari. U sintetizirane čestice učahurene su dvije vrste inhibitora korozije, 8-hydroxyquinoline i 1-hydroxybenzotriazole. Čestice su zatim disperzirane unutar matrice vodorazrjedivog epoksi premaza u različitim koncentracijama te je isti naposlijetku nanesen na uzorke niskougljičnog čelika. Elektrokemijskom impedancijskom spektroskopijom utvrđena je promjena otpora premaza tijekom izloženosti različitim korozivnim okruženjima (slana i vlažna komora te otopina 3, 5 % NaCl). Osim toga, utvrđen je stupanj korozije sukladno normi ISO 4628 te je provedeno ispitivanje prionjivosti sukladno normi ISO 4624. Dokazan je autonomni odzivni učinak koji se manifestirao u obliku oslobađanja i djelovanja inhibitora korozije iz nanočestica. Značajno je unaprijeđena učinkovitost cjelokupne zaštite od korozije.
Ključne riječi
samoobnovljivi odzivni premazi, mezoporozni silicijev dioksid, inhibitori korozije, niskougljični čelik