Sažetak
Simulatori služe za projektiranje, razvoj i testiranje digitalnih sklopova i sustava na računalima. Razvoj digitalnih sustava i računalnih tehnologija zahtjeva mijenjanje i poboljšanje mogućnosti simulatora. U ovom radu su analizirani različiti simulatori. Do sada ih je razvijen veliki broj, a među sobom se razlikuju po algoritmima za optimalno izvršavanje simulacije, koji nemaju utjecaja na rezultat. Za projektiranje simulatora, koji se temelje na koncepciji pristupnih točaka i razmjeni poruka, koristite se različiti alati, postupci i metode. Najčešći alati za izradu simulatora su objektu orijentirani programski jezici. Razine nadziranja simulatora digitalnih sustava su: logička, fizička, prezentacijska, simulacijska i izvršna. Poseban slučaj predstavljaju raspodijeljeni simulatori koji mogu vršiti raspodijeljenu obradu. Osnovni dio svakog digitalnog sustava je komponenta s određenim brojem pristupnih točaka i skupom parametara koji određuju njeno unutarnje stanje. To stanje obuhvaća cjelokupnu povijest događaja, dijelove koji predstavljaju tekuće stanje sustava i one koji nisu spojeni ni s jednim modulom već se promatraju s drugih razina simulatora. Komponenta jedina vrši pretvorbu ulaznih signala u izlazne. Realiziran je jedan model simulatora, gdje se mogu instancirati i definirati komponente, instancirati i praviti konekcije, a dio programskog koda prati i bilježi događaje.
Ključne riječi
digitalni sustavi simulator digitalni dizajn
