Sažetak
Za širu hrvatsku javnost prilična je nepoznanica da se nerijetko u programima zaštite okoliša kao tobožnja održiva i ekološka rješenja provode projekti koji to u stvari nisu. Posebna pažnja se posvećuje stvaranju, a kasnije i održavanju lažne slike dobrog utjecaja na društvo i okoliš, pa je medijska obrada kroz tzv. „PR“ službu i usluge od velikog značaja. Medijska prezentacija stoga obiluje inače prihvatljivim općenitostima koji s projektom nemaju konkretne veze, ali kojima se neupućene čitatelje navodi na željeni, ali ujedno krivi zaključak. Pritom nije problem ni činjenica da se radi o projektima financiranim iz EU strukturnih projekata pa je jasno da se radi o šire povezanim poslovnim interesima koji očito nisu podudarni s općim interesima niti odgovaraju javnim projektnim novcem medijski oblikovanoj slici. Najzapaženiji primjer ovakvog neetičnog ulaganja je javnim novcem novosagrađeni centar za gospodarenje otpadom Marišćina u blizini Rijeke koji osim što nije uopće usmjeren ultimativnom cilju gospodarenja otpadom današnjice - recikliranju, njegov rad vrvi tehničko-tehnološkim poteškoćama te rezultira štetnim emisijama mnogih zagađivala što uvijek ima svoje okolišne i zdravstvene posljedice. Nasuprot ovom poslovnom pristupu, koji u nedostatku poslovne etičnosti svoj cilj dijametralno udaljuje od javnog interesa očitovanog u ekonomskoj i ekološkoj kvaliteti komunalnog rješenja, na raspolaganju su istinski održiva rješenja u kojima su poslovni i etički ciljevi podudarni.
Ključne riječi
Kružno gospodarenje otpadom zaštita okoliša resursna učinkovitost kružno gospodarstvo enciklika Laudato Si recikliranje centar za gospodarenje otpadom EU sredstva sortirnice kompostišta
