Utjecaj usklađenosti poslovnih modela s člankom 5. Opće uredbe o zaštiti podataka na konkurentsku prednost hrvatskih poduzeća koja razvijaju AI tehnologije za EU tržišta

U ovom specijalističkom radu istražuje se povezanost između usklađenosti s načelima obrade osobnih podataka iz članka 5. Opće uredbe o zaštiti podataka i konkurentske prednosti hrvatskih poduzeća koja razvijaju i implementiraju tehnologije umjetne inteligencije na tržištu Europske unije. Polazište istraživanja jest činjenica da umjetna inteligencija predstavlja ključan pokretač digitalne transformacije i gospodarskog razvoja, ali istodobno otvara brojna etička i pravna pitanja, posebice u pogledu zaštite osobnih podataka i privatnosti i temeljnih prava pojedinaca. Empirijski dio rada temelji se na analizi 1 660 odluka nadzornih tijela za zaštitu podataka država Europskog gospodarskog prostora, od čega se 861 odluka odnosi na povrede članka 5. Opće uredbe o zaštiti podataka. Analizirani su obrasci neusklađenosti, povezanost s drugim odredbama Uredbe te praksa izricanja upravnih novčanih kazni. U istraživanju su korištene metode analize sadržaja, sinteze, indukcije i dedukcije, deskripcije, komparacije i generalizacije. Rezultati potvrđuju tri hipoteze: (H1) najčešće povrede odnose se na načela zakonitosti, poštenosti i transparentnosti, što ukazuje na izostanak odgovarajuće pravne osnove i neispunjavanja obveze informiranja ispitanika o obradi njihovih osobnih podataka;(H2) poštovanje članka 22. Opće uredbe o zaštiti podataka predstavlja važan mehanizam zaštite ispitanika od nepovoljnih posljedica automatiziranog donošenja odluka temeljenih na umjetnoj inteligenciji, pri čemu učinkovita provedba ove odredbe može doprinijeti većem povjerenju građana u korištenje tehnologija umjetne inteligencije i konkurentskoj prednosti poduzeća koja osiguravaju transparentnost i ljudski nadzor; (H3) značajan broj organizacija ne poduzima odgovarajuće tehničke i organizacijske mjere, što je osobito problematično u kontekstu razvoja AI sustava. Znanstveni doprinos ovog rada očituje se u interdisciplinarnoj analizi odnosa između pravnog okvira zaštite podataka i razvoja umjetne inteligencije, pri čemu se integriraju pravni, tehnološki i poslovni aspekti. Aplikativni doprinos ogleda se u izradi smjernica za hrvatske AI startupove i poduzeća, pri čemu se usklađenost s Općom uredbom o zaštiti podataka sagledava kao sastavni dio procesa razvoja i konkurentska prednost, a ne kao ograničavajući čimbenik. U tom kontekstu, Opća uredba o zaštiti podataka i Uredba o umjetnoj inteligenciji predstavljaju istodobno regulatorne zahtjeve i strateške instrumente za jačanje tržišne pozicije, izgradnju povjerenja i stvaranje dugoročne vrijednosti u digitalnom gospodarstvu.