Sažetak
Posljednjih godina istraživanja u svijetu usmjerena su na pronalaženje novih tipova kompozita, posebno onih s prirodnim vlaknima. Cijene polimernih materijala su u porastu, a dodavanje prirodnih vlakana snižava cijenu proizvoda, u nekim slučajevima i poboljšava svojstva. Poljoprivredno uzgojene biljke kao sirovine za proizvodnju prirodnih vlakana predstavljaju izvor sirovina neovisan o naftnim derivatima, pa su osobito zanimljive zbog svoje dostupnosti, obnovljivosti i prihvatljivosti s motrišta zaštite okoliša. U plastičarskoj industriji uobičajeno se kao dodaci (punila i ojačavala) pretežno upotrebljavaju talk, kalcijev karbonat, tinjac, te staklena i ugljikova vlakna. Međutim, posljednjih desetak godina sve se učestalije rabe kompoziti koji sadrže prirodna, osobito drvna vlakna. Najveće ograničenje u primjeni drvnih vlakana za ojačanje je loša međuslojna adhezija između polarnih hidrofilnih drvnih vlakana i nepolarnih hidrofobnih polimera. Stoga se kao prianjalo primjenjuje maleizirani polipropilen (MAPP). U radu je prikazan utjecaj udjela drvnih vlakana i MAPP-a na mehanička svojstva drvno-plastomernog kompozita.
Ključne riječi
kompoziti s prirodnim vlaknima MAPP drvno brašno
