Utjecaj učenja Design Thinking procesa na razvoj inovacijskog načina razmišljanja studenata

Design Thinking je proces putem kojeg se ne pronalazi „najbolje“ rješenje (the „bestest“) ili ono koje će biti najprihvatljivije za svih („status quo“), već inovativno rješenje koje zadovoljava latentne i neispunjene potrebe korisnika. Takva rješenja često su disruptivna i mijenjaju uvjete igre za određeni tržišni segment, jer ne zadovoljavaju formu već stvarne potrebe korisnika te pridonose stvaranju održivih poslovnih modela i agilnih poduzeća. Kroz proces pronalaska odgovarajućeg inovativnost rješenja, dizajner i sam stječe nova znanja te širi vidite dalje od onoga „što je“, prema onome „što bi moglo biti“ (what if). Nakon što je razmotrena relevantna literatura i dan teorijski osvrt na Design Thinking, inovaciju i inovativnost, u empirijskom dijelu obrađeno je istraživačko pitanje "Kako učenje Design Thinking procesa utječe na razvoj inovacijskog načina razmišljanja kod studenata?". Rezultati istraživanja pokazali su da učenje Design Thinking procesa kod studenata potiče razvoj inovacijskog načina razmišljanja no isto tako i potrebu za prototipiziranjem, iteracijom te potrebu za većom mogućnošću praktične primjene. Zaključuje se kako učenje Design Thinking procesa potiče razvoj inovacijskog načina razmišljanja, prijeko potrebnog za buduće ekonomiste kako bi u sutrašnjici osigurali konkurentnost, agilnost i održivost na tržištu.