Sažetak
Osiguravateljna djelatnost se, uz ostale pokazatelje, temelji na praćenju, obradi i interpretaciji velike količine različitih podataka o policama osiguranja i štetama po svim vrstama osiguranja. Bez dostupnih i pouzdanih podataka u informacijskom sustavu nema ni kvalitetnog poslovnog odlučivanja. Stoga je potrebno obratiti posebnu pažnju na postupke verifikacije i validacije podataka prilikom oblikovanja informacijskog sustava u osiguranju kao i prilikom definiranja specifikacije za informatičku podršku pojedinom osigurateljnom proizvodu. Potrebno je definirati grupe korisnika podataka u informacijskom sustavu, te za svaku od njih odrediti koji uzroci mogu utjecati na kvalitetu podataka u sustavu, te kako ih otkloniti. Vrednovanje podataka moguće je provesti samo ako je poznato na koji način "loši" podaci mogu utjecati na poslovanje. Kvalitetnim podacima smatraju se samo oni podaci koji daju realnu i točnu sliku poslovanja. Posebno se mora uočiti koji su podaci ispušteni a da to nisu smjeli biti, koji su nepotpuni pa posljedično ne daju dovoljno potrebnih informacija, te koji su pri promjeni iskrivljeni što onemogućava ikakovo kvalitetno poslovno odlučivanja. U svakoj fazi razvoja softvera uz funkcionalnost softvera mora se ocijeniti i kvaliteta ulaznih i izlaznih podataka. Postupci verifikacije i validacije propisani su međunarodnom normom ISO 9000-3, kojom su dane smjernice za primjenu ISO 9001 u razvoju, dobavljaju i održavanju softvera. Iako se ISO 9000 primarno odnosi na situacije gdje se određeni softver razvija kao dio ugovora prema specifikaciji naručitelja, postupci vrednovanja podataka su primjenjivi i u osiguravajućim društvima gdje je isporučitelj softvera zaposlenik društva.
Ključne riječi
informacijski sustav podatak osiguranje kvalitete validacija ISO 9000-3
