Sažetak
Grijanje i priprema tople vode su najveći potrošači energije u kućanstvu, i iznose oko 80% ukupne energije. Danas na tržištu postoje uređaji i rješenja, koji se odlikuju visokim energetskim efikasnostima, čijom se upotrebom štedi energija. Toplotne pumpe (za grijanje i hlađenje) imaju i dodatnu vrijednost – osim velike uštede energije, tu je i korištenje obnovljive energije. čime se višes-truko djeluje na smanjenje emisija CO2. Iako je pozitivan utjecaj čim veće energetske efikasnosti opće poznat, istraživanje IEA iz 2020 je pokazuje da ljudi u pravilu kupuju toplotne pumpe (zrak-zrak) s minimalno zakonski dozvoljenim efikasnostima. Europska Komisija, suočena s takvim tendencijama, stalno traži načine da poboljša energetsku efikasnost. Nova Direktiva o energetskim svojstvima zgrada EU 2024/1275 (EPBD), postrožila je zahtjeve prema novim zgradama, i propisala nove zah-tjeve prema postojećima, kako bi se obnovom svih vrsta zgrada postigla klimatska neutralnost Europe do 2050. Zgrade u cijeloj energetskoj slici imaju veliku težinu – prema JRC centru, 36% emisija CO2 i 40% ukupne konačne energije otpada na zgrade.
EPBD uvodi pojam ZEB (zgrade nulte emisije) umjesto nZEB (zgrade gotovo nulte energije), i definitivno ide prema izbacivanju fosilnih goriva iz zgrada. Države članice imaju dosta posla da usklade svoja zakonodavstva, čime i naša industrija toplotnih pumpi mora naći svoje zasluženo mje-sto u akcijama vezanim za provođenje Direktive. Ovaj rad analizira položaj toplotnih pumpi u nave-denoj Direktivi, te sugerira kako najbolje iskoristiti njihov potencijal u cilju dekarbonizacije grijanja u zgradama.
Ključne riječi
toplotne pumpe; EPBD; dekarbonizacija grijanja; grijanje na fosilna goriva