Sažetak
U suvremenom svijetu upotreba informacijsko-komunikacijskih tehnologija (IKT) postala je dio života. IKT infrastruktura nositelj je digitalnih tragova: legalnih i ilegalnih aktivnosti koje se putem nje obavljaju. No da bi nešto postalo digitalni dokaz, zakonom ovlaštena osoba to mora i zakonski pribaviti. Naime, virtualna infrastruktura, posebice internet i novi izazovi koje nam donosi arhitektura oblaka zbog česte fizičke pozicioniranosti izvan državnih granica, dovodi u pitanje zakonitost pretraživanja i prikupljanja digitalnih dokaza izvan državnih granica. Ovaj rad analizira pravnu osnovu za prikupljanje digitalnih dokaza u kibernetičkom prostoru na međunarodnoj razini, kao što su: Konvencija Vijeća
Europe o kibernetičkom kriminalu, američki Cloud Act, australski Zakon o dešifriranju i europski GDPR. Iako je Sud Europske unije proglasio nevažećom odluku Europske komisije (EU) 2016/1250 o primjerenosti zaštite podataka kroz EU-US Privacy Shield, stručnjaci ne smiju prestati tražiti rješenje tog evidentnog problema. Rad ima namjeru podržati donositelje odluka u zauzimanju jasnih nacionalnih stavova o navedenim kontroverznim pravnim normama i njihovu međusobnom sukobu. U radu se uspoređuju pravne posljedice takvog prikupljanja i prihvatljivost takvog digitalnog dokaza, a takvo prikupljanje može biti povezano i s povredom privatnosti pravne i fizičke osobe.
Ključne riječi
digitalni dokazi ; prekogranični pristup ; pravni standardi ; internet ; oblak