Stvaranje modela za učinkovito djelovanje – prikaz slučaja

Arhitektura je stvaralački proces koji u svim fazama stvaranja ima svoje zakonitosti, od vizije i ideje, do zgrade i mjesta izgrađenog u mjerilu 1:1. Nije isto ako krećemo od početka, ili iz nekog razloga nastavljamo tamo gdje je netko započeo par stoljeća ranije, ili možda pred desetak godina. U posljednjih trideset godina Hrvatsku je zadesilo nekoliko snažnih katastrofa koje su kao posljedicu imale uništenje dijela stambenog i fonda javnih zgrada. Od Domovinskog rata u kojem je potpuno uništeno 11% stambenih zgrada, preko pucanja nasipa 2014. godine i izlijevanja rijeke Save na naseljena područja, do potresa koji su 2020. godine pogodili Zagreb i okolicu, a potom i područje Banije. U cilju uspostave normalnog života, svjedoci smo uspostave različitih modela djelovanja od strane države, lokalne zajednice i pojedinaca. Doneseni su različiti ad hoc zakoni, programi i smjernice, a koji su svaki put ispočetka promatrali proces brzog i učinkovitog djelovanja u prostoru s ciljem dovođenja pojedinačnih zgrada i ukupnog prostora u uporabno stanje, a samim time i vraćanje života u oštećena i djelomično ili potpuno oštećena ili razorena područja. Temeljem do sada stečenih iskustava i vremenskih rezultata moguće je stvoriti programski model učinkovitog djelovanja primjenjivog na različite oblike budućih katastrofa koje nije moguće trenutno predvidjeti. Imajući u vidu razmjere katastrofe i posljedice koje u trenutku izrade modela obnove i saniranja posljedica katastrofe nikad nisu u cijelosti poznate, već su podatci kojima se raspolaže preliminarna procjena možemo zaključiti da su smjernice djelovanja koje bi omogućile postupanje svih nadležnih službi u lancu koji treba omogućiti vraćanje života i ljudi u područje zahvaćeno katastrofom nužne.