Stan, stanovanje, stambena arhitektura, 1. dio

Tekstovi koji se bave stanom, stanovanjem i stambenom arhitekturom najčešće počinju rečenicom koja naglasak stavlja na socijalnu komponentu razvoja društva, a posljedično i gospodarski napredak. Svi se slažu da to treba biti društveno regulirano i kontrolirano područje, ne samo po pitanju dostupnosti stana, nego i po pitanju osiguranja osnovnog standarda i kvalitete stanovanja. Kako je stambena izgradnja najveći korisnik prostora i prevladavajući sadržaj naselja zasigurno joj pripada izuzetna pozornost u planiranju, projektiranju i gradnji. Najveći dio stanova koji se u Hrvatskoj danas koriste sagrađen je od 1960. do 1970. godine, kada je započeta i gradnja novih stambenih naselja južno od Save koja su planirana za više od 250.000 novih stanovnika, s svim potrebnim novim sadržajima i pripadajućom infrastrukturom. Istraživanja pokazuju da se slabo ili nikako nije ulagalo u njihovo održavanje i modernizaciju, što ozbiljno ukazuje na potrebu sanacije i rekonstrukcije. To uz kvalitetu samog stambenog prostora podrazumijeva i kvalitetu šireg i užeg stambenog okruženja, kao i fleksibilnost prostorno - funkcionalne organizacije, kvalitetu orijentacije i insolacije prostora, te dostupnost i primjenu principa održive gradnje.