Slike u infracrvenom području: odlaganje vidljivoga

U doktorskoj disertaciji propituju se vlastita svojstva blizanaca bojila. Naslov rada Slike u infracrvenom području: odlaganje vidljivoga obuhvaća područje slikarstva i retuša u konzervatorsko-restauratorskoj struci u kojem se proučava autentičnost slika u vizualnom i bliskom infracrvenom spektru. Mnogobrojni slikari su tijekom povijesti preslikavali vlastita djela, a da nisu znali da će se to, zahvaljujući modernoj tehnologiji, vidjeti u infracrvenom području. U disertaciji postavlja se pitanje kako napraviti dva stanja umjetničke slike na istom nosiocu (kromatsko i akromatsko), što vodi prema stvaranju novog izražavanja u umjetnosti. Proučavanjima blizanaca boja proširuju se saznanja o odzivu apsorpcije svjetla na dvama spomenutim područjima.
U prvom dijelu rad obuhvaća pojam vidljivog i nevidljivog u povijesno-teorijskom pregledu, a u drugom dijelu opisuje primjenu spoznaja na osnovi InfraRed teorije u suvremenom slikarstvu. Istražuje se i razvija metoda slikanja dviju slika u povezanom sloju koje imaju različite slike/informacije u vidljivom (V) i bliskom infracrvenom spektru (engl. near-infrared, NIR). U radu se koristi kratica Z koja označava poziciju valne duljine snimanja na 1000 nm.
Svrha rada je pridonijeti procesu umjetničkog istraživanja nevidljive slike koji upućuje na novu perspektivu slikanja u primjeni dvostruke slike. Jedna je slika vidljiva pri dnevnom svjetlu, a druga se može vidjeti samo u infracrvenom spektru. Slikarstvo se proširuje na infracrveno područje u zajedničkom nazivlju infrared slikarstvo (engl. infrared painting, IRP). Ključno uporište za uspostavu takvog rada je u infracrvenom postupku kojim se istražuju nove mogućnosti slikanja na temelju propitkivanja pigmenta (bojila) i određivanju njegove Z vrijednosti. Infracrvenim postupkom stvaraju se nove kromatske i akromatske likovne senzacije. Teorijske poveznice pronađene su u djelima Mauricea Merleau-Pontyja, Hansa Beltinga i Nicolasa Bourriauda. Završni likovni rad ima poticaj u radovima suvremenog umjetnika Gerharda Richtera.
Treći dio disertacije odnosi se na istraživanje golim okom nevidljivih preslika na umjetničkim slikama, gdje se istražuje primjena vidljivog i nevidljivog retuša u infracrvenom području u konzervatorsko-restauratorskoj praksi. Pri istraživanju je upotrijebljena ZRGB kamera koja snima u bliskom infracrvenom spektru i RGB kamere.
Svrha trećeg dijela je utvrditi preslikane slojeve umjetničkih slika u bliskom infracrvenom spektru. Svaka slika ima svoje infracrveno stanje. Stoga je za potrebe istraživanja snimljeno istovremeno u infracrvenom i vizualnom spektru 1436 umjetničkih slika. Otkriveno je 36 preslika i pentimenata/pomaka. Fotografiranje slika u ova dva spektralna područja osigurava zaštitu od krivotvorina i od gubitka podataka zbog promjena što nastaju s vremenom i budućih mogućih oštećenja. S obzirom na to da se NIR postupak ne primjenjuje u dovoljnoj mjeri prilikom analize slike, želi se naglasiti važnost snimanja u NIR spektru svih slika iz fundusa muzeja i galerija te tijekom procesa konzerviranja i restauriranja umjetnina. Prijedlog je da se pri tim postupcima uzimaju u obzir dva stanja slike i da se slike fotografiraju u bliskom infracrvenom području i nakon radova. U radu se predlaže i nova metoda koja će izjednačiti refleksiju i/ili je namjerno učiniti različitom u vidnom i NIR spektru, tako da se kontrolira nanos boje završnog retuša koji će biti jednak okolnom izvorniku (originalu) i u NIR spektru. To može biti jedan od načina kako prepoznati krivotvorine, čime će se dobiti nova metoda u završnoj fazi retuša.
U istraživanju su korištene sljedeće metode: analiza sadržaja, promatranje, fotografiranje te intervju. Provedena je i anketa na uzorku od 72 ispitanika da bi se potvrdile teze iznesene u radu o primjeni infracrvenog snimanja u slikarstvu i restauratorskom retušu.
Doktorske teze potvrđene anketom jesu: slikanje vidljivo u bliskom infracrvenom spektru predstavlja novi izazov u suvremenom slikarstvu, skrivene poruke na umjetničkim slikama vidljive u bliskom infracrvenom spektru dodatna su vrijednost u slikarstvu, postoji veliki interes za ovo područje koje pridonosi otkrivanju krivotvorina i krivih atribucija umjetničkih djela.
Interpretiraju se i snimke umjetničkih slika pomoću prijenosnog videosustava za istraživanje umjetnina (engl. Portable Art Research Video System, PARVS) kojim se potvrđuje autentičnost remek-djela europske i svjetske umjetnosti. Povodom doktorskog rada u galerijskom prostoru izloženi su likovni radovi. U vizualnom spektru naslikane su apstraktne slike, dok su u Z području vidljive slike s različitim motivima: portreti umjetnika i teoretičara umjetnosti, autoportreti, tekstualne poruke (citati) i anđeli. Za potrebe rada dvije su slike iz zagrebačkih muzeja konzervirane i restaurirane, kojima su postavljene teze o namjerno vidljivom i nevidljivom retušu i potvrđene. Na izložbi su prikazane i animacije prijelaza umjetničkih slika iz V u Z područje te kratki videouradak procesa konzerviranja i restauriranja slika.