Sažetak
U radu se problematizira sintagmatika i odnos sintagme prema sintaksi skupine kod Ferdinarda de Saussurea čija je strukturalistička metodologija uvelike utjecala na hrvatske gramatike u pisanju sintaksi. Zbog svojih metodoloških nedostataka i neadekvatnosti, učenje o sintagmi/sintaksi skupine proizišlo iz Saussureova strukturalizma nije metodologija na koju bi se suvremene hrvatske gramatike trebale osloniti. Povod radu upravo je nezadovoljstvo zbog nedovoljne zastupljenosti sintakse skupine kao sintaktičke discipline i njezine neobrađenosti u zasebnoj cjelini u hrvatskim gramatikama. Budući da sintagma nije odgovarajući naziv za jedinicu sintakse skupine, a alternativni termini (fraza, izraz, skup, grupa) nisu precizni i ne upućuju jednoznačno, predlaže se osnovna podjela sintaktičkih jedinica i nazivi tagmem i sintagmem za osnovnu i izvedenu jedinicu. U prvom dijelu zaključuje se da sintagmu Saussure definira preko sintagmatskih odnosa, a oni predstavljaju jedinice dobivene linearnim razgraničavanjem. Tako određena sintagma nije sintaktička jedinica, već niz (slijed) koji može predstavljati različite jedinice drugih gramatičkih razina. U drugom dijelu daje se pregled hrvatskih gramatika i sintaksi u svezi s njihovim poznavanjem sintakse skupine, te se njihova metodologija argumentira sa četvorim razlozima i osmorim općim zaključcima o hrvatskim gramatikama. U trećem dijelu raspravlja se o odnosu metodologije i teorije kroz gramatološki aspekt, te se nudi osnovna mreža odnosa minimalne, primitivne, osnovne i izvedene sintaktičke jedinice prema sintaktičkim entitetima relacije, sintaktičke kategorije i predloženih naziva tagmema i sintagmema.
Ključne riječi
sintagma sintagmatika tagmem sintagmem hrvatska gramatika Saussure strukturalizam sintaktička jedinica sintaksa skupine terminologija
