Razvoj oštećenja u periodu između glavnih pregleda nadvožnjaka i mostova

Vrlo dugo vremena (više od stotinu godina) u praksi je vladalo pogrešno uvjerenje da je beton sam po sebi u svim (pa i agresivnim) uvjetima eksploatacije ne samo trajan materijal, nego da starenjem postaje sve kvalitetniji. Ovakovo uvjerenje glavni je uzročnik problema i prebrzog dotrajavanja u agresivnim uvjetima eksploatacije, kao što je morska kloridno agresivna okolina, prometni objekti izloženi djelovanju CO2 i solima za odleđivanje itd. Vrlo važan segment životnog vijeka građevine je njeno održavanje. Kako bi u praksi navrijeme provodili radove održavanja, potrebno je provoditi redovite preglede. U tehničkom propisu za građevinske konstrukcije (TPGK) propisan je vremenski razmak između pojedinih redovitih pregleda građevinske konstrukcije (npr. Razmak glavnih pregleda ne smije biti duži od 5 godina za mostove), te se postavlja pitanje da li je ovo vrijeme dovoljno kratko kako bi se uočile promjene oštećenja, kada zatražiti dopunski - izvanredni pregled i kada je trenutak kada treba izvesti sanaciju. U ovom članku dan je osvrt na razvoj oštećenja konstrukcije kroz dva glavna pregleda te što se poduzelo u pogledu sanacije a i u zahvatima održavanja samih građevina