Sažetak
Obveza kontrole raspršenih izvora onečišćenja sa urbanih površina propisana je u hrvatskim vodnom zakonodavstvu. Postavljanje i odabir kišnih rasterećenja na mješovitom kanalizacijskom sustavu nužna je sa hidrauličkog i ekonomskog stanovišta, no izvedba objekata kojima bi se zadovoljili uvjeti zaštite okoliša u Hrvatskoj nije zaživjela. Uz nepostojanje zakonske regulative i normi, u praksi korištene njemačke ATV norme imaju ograničenu upotrebu radi nedostatka raspoloživih ulaznih podataka. U posljednje vrijeme, pri projektiranju kišnih rasterećenja koriste se matematički modeli, no radi nemogućnosti prikupljanja ulaznih podataka njihova primjena je ograničenog karaktera. Obveza postizanja ciljeva zaštite okoliša riječnog sliva i postizanja dobrog stanja voda, a posebno proglašenja područja Nature 2000 postavlja nove zahtjeve na projektiranje kiših rasterećenja.
Ključne riječi
kišna rasterećenja; dobro stanje voda; zakonska regulativa i norme; ulazni prostorni i hidrološki podaci; korištenje matematičkih modela i GIS-a