Sažetak
Provjere znanja putem računalno podržanih testova postale su uobičajen način provođenja završnih pismenih ispita, na temelju kojih se sve češće, bez dodatnih ispitivanja, zaključuje i konačna ocjena. Znajući da se u takvim testovima uglavnom nude gotovi odgovori, mnogi studenti oslanjaju se na površno znanje birajući među najvjerojatnijim odgovorima i uzdajući se u dobru sreću. Nastojeći pridobiti studente na temeljitost u procesu učenja, nastavnici predmeta „Osnove programiranja“ na Stručnom studiju informatike Tehničkog veleučilišta u Zagrebu primijenili su provjere znanja na početku i na kraju svake laboratorijske vježbe, koristeći u testovima opciju CBM (eng. Certainty Based Marking) u sustavu Moodle. Uključivanjem te opcije bodovi za odabrani odgovor izračunavaju se obzirom na ispravnost i razinu sigurnosti koju je pri tome student deklarirao (nisku, srednju ili visoku), pri čemu bodovi za točan odgovor rastu sa stupnjem sigurnosti u pozitivnom, dok za netočan rastu u negativnom smjeru. U radu se analiziraju prednosti i nedostaci primijenjene metode, te se predlažu i neke od mogućih modifikacija.
Ključne riječi
primjena; testovi; bodovanje; sigurnost; ispitanik; odgovori