Sažetak
Reprodukcija grafičkih dijela tiskom, izvodi se rastriranjem. Oblici rasterskih čelija svodili su se na tri oblika: okrugla točka, romb i linija jer su se ovi mogli proizvesti optomehaničkim postupcima. Drugačiji oblici nisu izvađani do digitalnog tiskarstva kada je ponuđena mogućnost matematičkog definiranja rasterske čelije. Današnja je praksa u većem dijelu svedena na simulaciju spomenuta tri oblika jer su njihove matematičke interpretacije rasta zacrnjenja rasterskog područja bile objavljene u PostScript literaturi. U ovom radu ponuđena je metodologija kreiranja novih modela rastriranja, ponuđeni novi modeli kao dokaz o uspješnosti istraživanja te dati razlozi nužnosti otvaranja područja “ individualiziranog rješenja” rastriranja. Uvađamo proceduru stohastičkog izbora rasterske čelije sa parametrima zacrnjenja, rasterskog kuta i odabira oblika. Individualiziranost rastriranja proširuje proučavanje minimalizacije periodičnosti moirea. Kreiranje novih rasterskih čelija omogućila je Mathematica jer je od ideje dala vizuelno grafičko rješenje a time osim kvantitativnog testiranja ispravnosti, i kvalitativno likovno rješenje. U radu su dati eksperimentalni rezultati te uspješnost već ostvarene primjene.
Ključne riječi
Rasterski elementi Mathematica Tiskarstvo
