Praćenje kvalitete zraka unutarnjeg prostora i utjecaj zelenog zida u zgradi Geotehničkog fakulteta

Kvaliteta unutarnjeg zraka (IAQ) sve je važnija u kontekstu održivih zgrada, osobito obrazovnih
objekata, u kojima broj korisnika, trajanje boravka i način korištenja prostora mogu značajno utjecati na
koncentracije onečišćivala.. U Hrvatskoj još uvijek nedostaju obvezujuće granične vrijednosti za ključna
onečišćivala u zatvorenom prostoru, a postojeće zgrade s prirodnom ventilacijom suočavaju se s
izazovom istovremenog očuvanja IAQ-a i smanjenja toplinskih gubitaka tijekom sezone grijanja. U tom
kontekstu, biofilni elementi, prvenstveno zeleni zidovi, prepoznati su kao potencijalna pasivna mjera za
stabilizaciju mikroklime i poboljšanje IAQ-a, no njihov stvarni doprinos u realnim uvjetima korištenja
još uvijek je nedovoljno istražen. Cilj ovog istraživanja je dugoročno praćenje IAQ-a u zgradi
Geotehničkog fakulteta u Varaždinu te kvantificiranje utjecaja zelenog zida na unutarnje okolišne
uvjete. Inovativnost se ogleda u primjeni living-lab pristupa s usporednim, kontinuiranim mjerenjem u
dvjema učionicama različitih volumena i lokacija u zgradi, pri čemu je u jednoj učionici postavljen
zeleni zid, a druga služi kao referentni prostor. Time se omogućuje izravna usporedba dinamike
onečišćivala u prostorima sa zelenim zidom i bez njega, pod istim sezonskim, vanjskim i operativnim
uvjetima. Mjerenja obuhvaćaju koncentracije čestica PM2,5 i PM10, CO₂, hlapljivih organskih spojeva
(TVOC), unutarnje temperature i relativne vlažnosti, s vremenskom razlučivošću od 15 minuta. Vanjski
senzor istovremeno bilježi temperaturu i vlažnost zraka u neposrednoj okolici zgrade. Prikupljeni podaci
pohranjuju se u nacionalni sustav za upravljanje energijom (EMIS) i analiziraju prema sezonskim
razdobljima (grijaća i negrijaća sezona) te uvjetima zauzetosti, uz usporedbu s preporukama graničnih
vrijednosti Svjetske zdravstvene organizacije (WHO). Prvi rezultati, dobiveni na temelju petomjesečne
mjerne kampanje, pokazuju da je učionica sa zelenim zidom u prosjeku imala niže koncentracije
lebdećih čestica (PM10 za oko 20 %, PM2,5 za oko 14 %) i stabilniju dinamiku CO₂ tijekom razdoblja
zauzetosti u odnosu na referentnu učionicu. Granica od 1000 ppm CO₂ premašena je samo 0,8–2 %
vremena, dok su premašaji za čestice iznosili 24–32 % tijekom grijaće, odnosno 9–13 % izvan grijaće
sezone, što ukazuje na dominantan utjecaj vanjske infiltracije. Sustavna usporedba u nastavku
istraživanja omogućit će kvantificiranje pojedinačnih doprinosa, uključujući i specifični utjecaj zelenog
zida na dinamiku unutarnjih onečišćivala.