Sažetak
Oblikovno rješenje Koncertne dvorane „Vatroslav Lisinski“ sažeto je u dva volumena: položenu staklenu prizmu i bakreni kupolasti svod s ukošenim stranicama, a prepoznatljiva velika dvorana obložena je drvetom. Zgrada preglednog funkcionalističkog prostornog koncepta i naglašenog autorskog rukopisa je zaštićeno kulturno dobro. Zauzima posebno mjesto u opusu arhitekta Marijana Haberlea koji je na projektu Doma Matice iseljenika Hrvatske i koncertne dvorane „Vatroslav Lisinski“ radio od javnog natječaja 1958. i dalje od 1960. pa sve do kraja građenja 1973. godine. Koautorice su Minka Jurković i Tatiana Zdvořák te Eugen Erlich kao autor konstrukcije. Lisinski je samo jedna od zagrebačkih zgrada javne namjene koja zbog oštećenja zadobivenih u potresima još uvijek nije u funkciji, s neizvjesnim vremenom koje je pred zgradama, gradom i svima nama do trenutka kad ćemo opet uživati u svemu onome što grad u stvari jest.
Ključne riječi
arhitektura baština autorska arhitektura Marijan Haberle Koncertna dvorana „Vatroslav Lisinski“
