Sažetak
Prije dvadeset godina otok Žirje, kao najudaljeniji naseljeni otok šibenskog arhipelaga bio je primjer negativnih sociodemografskih trendova i zanemarenosti otočnoga prostora. Međutim, otok je i danas suočen s gubitkom ključnih indikatora vitaliteta – mlađeg stanovništva, zbog dugotrajne povijesne izoliranosti, postupnog napuštanja poljoprivrede i zapostavljenosti infrastrukture. Lokalno stanovništvo zahtijeva od državnih institucija veću pozornost sukladno nacionalnim planovima razvoja otoka te razvojno osjetljivih zajednica. U provedenom kvalitativnom istraživanju u 2023. godini na otoku Žirju koncept države zauzima središnje mjesto u opisima ekonomskih, demografskih i ekoloških izazova, zagovarajući snažni državni intervencionizam u projektima revitalizacije. U analizi intervjua s dvadesetak stanovnika koncept države podrazumijeva potporu i intervencije lokalne, regionalne i državne vlasti, usprkos promjeni političke strategije izolacije u posljednjih tridesetak godina te posljedično okrenutosti značajnog dijela zajednice vlastitim inicijativama u turizmu. Fokusirajući se na percipiraju uloge države razmišljamo o njoj kao o povijesno ukorijenjenom konstruktu koji se stvara, doživljava, interpretira, pamti i osjeća. Analizu temeljimo na tri glavne teme koje ilustriraju slojeviti odnos između otočana i države. Prva razina je analiza uloge države prema zaštiti infrastrukture i vlastitog nasljeđa u prostoru, druga razina je odnos otočana prema postojećim zakonodavnim okvirima, a treća razina je analiza aktivnog odnosa lokalnog stanovništva prema državnim institucijama. Za otočane država je konstrukt koji se emotivno oblikuje kroz osjećaje ponosa, razočaranja, nepovjerenja, ogorčenosti i frustriranosti. Emotivni konstrukt države interpretiramo kroz koncept "općeprisutne povijesti" istodobno objedinjujući povijesno različite države i njihov utjecaj na otoku. Na temelju iskustava i percepcija državnih praksi na otoku, naši sugovornici državu vide kao „maćehinsku“, nesposobnu, neučinkovitu, frustrirajuću te samo povremeno dobronamjernu. Pritom izražavaju važnost vlastite uloge i otoka na kojem žive u stvaranju Republike Hrvatske i obrani Dalmacije očekujući da ta idealizirana država sada o njima brine, da funkcionira, pomaže i djeluje.
Ključne riječi
napuštenost otoka; država; infrastruktura; izolacija; Hrvatska