Sažetak
Identifikacijski dokumenti datiraju iz doba Napoleonova vladanja, gdje su bili smatrane radničkim karticama. Kasnije je to preraslo u dokumente za prijavu prebivališta, kao evidencija stanovništva. Krajem 19. stoljeća i razvojem fotoaparata pojavljuju se prvi osobni dokumenti sa fotografijom. Ovaj rad je osnovan na teorijskom obrađivanju mehaničkih svojstava polimera koji su temelj pri izradi identifikacijskih dokumenata. Pri izradi i obradi identifikacijskih dokumenata većinom se koriste četiri polimera ; poli(vinil) klorid (PVC), polikarbonat (PC), akrilnitril butadien-stiren (ABS) i Teslin podloga. Polivinil klorid (PVC), kao najrasprostranjeniji polimer današnjice, karakterističan je po svojoj plastičnosti te relativno niskoj cijeni. Ekološka prihvatljivost, otpornost na degradaciju okoliša (kao i kemikalije i alkalije), visoka tvrdoća i izuzetna čvrstoća rastezljivosti, dodatne su kvalitete PVC-a. Polikarbonat (PC) je prirodno prozirna amorfna smjesa koja omogućuje transmisiju svjetlosti gotovo u istoj mjeri kao i staklo, no komercijalno je dostupna u različitim bojama. Akrilnitril butadien-stiren (ABS) koji je neproziran termoplastični i amorfni polimer, čija je najveća primjena u emulgaciji mlijeka. Podloga Teslin je izdržljiv i siguran sintetički papir visoke kvalitete ispisa koji se ističe za projekte laminiranih ispisa i druge aplikacije koji zahtijevaju tvrdi materijal visokih performansi. Kao jednoslojni materijal na osnovi poliolefina, Teslin podloga je kategorija za sebe među sintetičkim papirima i plastičnim materijalima koji se koriste u tisku jer je projektiran s mikroporoznom matricom koja omogućuje da apsorbira i stvara snažne međusobno povezane veze s tintom, ljepilom, premazom i filmovima za laminiranje.
Ključne riječi
optička i mehanička svojstva polimernih materijala ; proizvodnja identifikacijskih dokumenata