Sažetak
Najvažniji dokument prema kojemu se ostvarivala dosadašnja zaštita izvorišta vodoopskrbe u kršu je Pravilnik o zaštitnim mjerama i uvjetima za određivanje zona sanitarne zaštite izvorišta vode za piće (NN br. 22/86). Temeljio se na empirijskom dimenzioniranju zona i zabramnama određenog ponašanja unutar pojedinih zona zaštite, odnosno zabranama djelovanja pojedinih zagađivača, a polazio je od postavke idelne zaštite, neuvažavajući raznolilkost prirodnih uvjeta i realnog gospodarskog razvitka kraja u kojem se nalazi izvorište. Zbog neučinkovitosti i nedjelotvornosti u 2002. godini usvojen je novi Pravilnik o utvrđivanju zona sanitarne zaštite izvorišta (NN br. 55/02), u koji su uključene najsuvremenije znanstvene metode u istraživanju i zaštiti podzemnih voda. Najveći pomak u odnosu na stari Pravilnik je, uz pasivne mjere zaštite, provođenje aktivnih mjera, odnosno pridavanje velikog značaja monitoringu količine i kakvoće podzemnih voda, a što je u skladu s Okvirnim smjernicama o vodama Europske Unije (WFD).
Ključne riječi
izvorište; vodozaštitno područje; mjere zaštite; monitoring; podzemne vode; krš