Sažetak
U radu se prvo analiziraju karakteristike germanskih (anglosaksonskih) i romanskih jezika kao analitičkih jezika u kojima promjenjljive riječi nemaju mnogo tvorbenih oblika, pri čemu se osnovna riječ ne mijenja ili joj se dodaju brojem vrlo ograničeni nastavci, pri čemu je takva jezična tvorba vrlo povoljna za programsku obradu te zatim uspoređuju sa značajkama hrvatskog jezika kao sintetičnog (flektivnog, infleksijskog) jezika u kojem postoji velik broj morfoloških inačica iste riječi, pri čemu je kao posljedica toga i redoslijed riječi u rečenici slobodniji nego u analitičkim jezicima pa je takva jezična tvorba složena i teža za programsku obradu. Zatim se opisuju razlike između govorenoga i pisanoga jezika, naročito u pogledu zapisivanja naglasaka te definira pojam obrade teksta u širem smislu, koja se proteže i na obradu jezika. Na temelju poredbene analize tih različitih jezičnih sustava teoretski se postavljaju zahtjevi na karakteristike alata za obradu tekstova pisanih na hrvatskom (i drugim flektivnim jezicima), izrada odgovarajućih rječničkih baza te njihova upotreba u pretraživanju teksta.
Ključne riječi
obrada prirodnoga jezika pretraživanje teksta hrvatski jezika
