Sažetak
Obzirom na teškoće kvantitativnog opisivanja tala, pri projektiranju temelja uobičajeno je provjeriti da li će očekivano slijeganje biti prihvatljivo za građevinu, da li će sigurnost od sloma tla biti dovoljno velika, odnosno opterećenje dovoljno manje od nosivosti. Iako se za procjenu nosivosti uglavnom koriste jednostavni postupci, problem nije trivijalan. U radu su prikazane i obrazložene osnovne pretpostavke i rezultati najzanimljivijih teoretskih rješenja i eksperimentalnih istraživanja. Dati pregled uvodi čitatelja u problem i omogućava primjenu: citirani su rezultati za praktičnu procjenu nosivosti jednostavnih plitkih temelja na homogenom nekoherentnom tlu, te prikazani postupci za složenije slučajeve. Pokazuje se da naročitu pažnju treba ukazati izboru kuta unutarnjeg trenja, te utjecajima širine temelja i zbijenosti tla. Posebno je prikazano uvodno modelsko ispitivanje utjecaja nagnute hrapave ravne nepopustljive podloge ispod homogenog sloja nekoherentnog tla na nosivost površinskog trakastog temelja hrapavog dna. Pokusi su izvedeni na modelu tla tipa Taylor-Schneebeli (srednji promjer zrna 4 mm, širina temelja 200 mm). Mijenjani su nagib podloge, debljina sloja na njoj, te ekscentricitet i nagib opterećenja. Prikazane su promjene ukupne nosivosti i oblika ploha sloma, to jest polja brzina. Obzirom na mogućnosti modela, zaključci su kvalitativni. Hrapava nepopustljiva podloga povećava nosivost ako je horizontalna i plitka, ali je smanjuje pri nekim nagibima i dubinama.
Ključne riječi
nosivost slom tla pod temeljem modelska ispitivanja
