Sažetak
Još 2014. godine Sabor je usvojio Strategiju zbrinjavanja radioaktivnog otpada, istrošenih izvoda i iskorištenoga nuklearnog goriva (u daljnjem tekstu: Strategija) [1], u kojoj je Hrvatska odlučila da će na svojemu teritoriju zbrinuti polovicu nisko i srednje radioaktivnog otpada (NSRAO) iz Nuklearne elektrane Krško (NEK). U siječnju 2016. godine izrađen je prijedlog Nacionalnog programa provedbe Strategije, ali Vlada ga je napokon usvojila tek u studenom 2018. godine [2]. Za skladištenje NSRAO iz NEK predviđena je lokacija Čerkezovac.
Prema Međudržavnom ugovoru o NEK [3], Hrvatska bi trebala otpad iz skladišta u elektrani preuzeti od 2023. do 2025. godine. To znači da bi trebala imati izgrađeno i licencirano skladište radioaktivnog otpada (RAO) najkasnije u 2022. godini. Ogroman je to posao koji bi trebalo odraditi u 3 godine, a nakon što u prethodnih skoro 5 godina od usvajanja Strategije nije praktično ni započet. Treba vojni objekt na Čerkezovcu prenamijeniti, provesti karakterizaciju lokacije te provesti upravni postupak, gradnju i pokusni rad, da bi skladište na temelju dokaza radiološke sigurnosti moglo biti licencirano. Paralelno treba ugovoriti gdje će se i kako otpad iz NEK dodatno obraditi i prepakirati, i to tako da ispuni uvjete prihvaćanja u buduće odlagalište, o kojemu se vrlo malo zna (točna lokacija još nije određena, pa su i pretpostavke o tipu građevine nepouzdane).
Napokon, treba naći rješenje i za problem da se lokalna zajednica već godinama protivi prihvaćanju radioaktivnog otpada.
Ključne riječi
radioaktivni otpad, Nuklearna elektrana Krško