Sažetak
Umjetna inteligencija svoju inspiraciju nalazi u biološkom svijetu i ljudskom živčanom sustavu, posebice mozgu, koji je najvećim dijelom sastavljen od povezanih mreža milijardi neurona. Područje istraživanja biološkog neurona rezultiralo je i ima nezaustavljiv napredak u usavršavanju i primjeni umjetnih neuronskih mreža, sastavnica umjetne inteligencije. Problematika i konkretna primjena premalo je predstavljena u javnosti, iako se sve više susreće u svakodnevnom životu, za razliku od sve prisutnije računalne tehnologije. Razvoj umjetne inteligencije, kao moderne multidisciplinarne znanosti, ima dvostruki učinak. Prvi je, na temelju spoznaja iz umjetne inteligencije, fiziološko i psihološko proučavanje ljudskog uma i ljudske inteligencije, dok je drugi razvoj informacijsko-komunikacijskih tehnologija sofisticiranih računalnih sustava i sve bolja komunikacija ljudi sa strojevima i računalima. Dokazano je da se na čimbenike učenja može utjecati novim tehnologijama kao što se kroz socijalne kontakte većinom nesvjesno usvajaju aktivnosti, navike, vokabular i ideje članova zajednice u kojoj živimo. U neurobiološkom smislu odabirna pozornost, fokusirana usmjerenost pažnje ili tenacitet, većinom ovisi o specifičnim jezgrama koje aktiviraju moždanu koru. Spoznaje o mozgu i o tome kako on uči, zahtijevaju pronalaženje okruženja i metoda za učenje koje su prilagođena tim spoznajama. Nije potrebno biti eksperti u znanosti o mozgu, ali je itekako važno shvatiti i uvažavati sve one njegove karakteristike i način funkcioniranja. Danas se na mozak gleda kao na mnogo fleksibilniji, jedinstveni, organizam koji se stalno mijenja, raste i preoblikuje prema izazovima, s elementima koji nestaju ako se ne koriste, komponirajući značenje i razvrstavajući ono što je dnevno životno iskustvo iz svega onog čime je okružen.
Ključne riječi
Umjetna inteligencija; fiziološko i psihološko proučavanje ljudskog uma; ljudska inteligencija