Sažetak
Cjeloživotno učenje nije trend, nego nužnost. Za neke je djelatnosti obveza praćenja razvoja predmetnog područja i unaprjeđivanja znanja stručnjaka propisana zakonskom regulativom i posebnim pravilnicima. S druge strane, razvoj informatičke tehnologije zahtijeva od svih sudionika u poslovnom procesu stalno učenje i savladavanje novih vještina. Poslodavcima je edukacija djelatnika značajan trošak, koji ponekad nisu u mogućnosti (ili ne žele ) platiti. Problem je posebno izražen u državnoj i javnoj upravi, jer se njihovo poslovanje neprekidno tehnološki unaprjeđuje i potrebno je educirati velik broj zaposlenika. U ovom radu razmatra se mogućnost primjene jednog od modela elektroničkog obrazovanja – hibridnog (mješovitog) modela učenja u javnoj i državnoj upravi, te se analizira njegova isplativost na primjeru edukacije u Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje (HZMO).
Ključne riječi
Cjeloživotno učenje, Elektroničko obrazovanje, Hibridni model, Javna uprava, HZMO