Sažetak
Istraživanje o metodologiji pravopisne standardizacije u odabranim europskim jezicima poslužit će za dobivanje šire slike o hrvatskoj jezičnoj situaciji te možebitno ukazati na određena rješenja pri promišljanju metodologije pravopisnoga normiranja za hrvatski jezik. Iako se o europskim pravopisnim metodologijama može uspostaviti vrlo široka kategorizacija, za trenutačno normativno stanje hrvatskoga jezika ističe se šest metodoloških perspektiva pravopisne standardizacije (inicijativnost, autoritet, prihvaćenost, širina angažmana, model uspostavljanja norme te autorstvo) o kojima se u domaćoj stručnoj literaturi nedovoljno raspravlja. Ističe se da zakonodavno reguliranje pravopisne politike pozitivno doprinosi stabilnosti pravopisne norme, kao i da bez jezičnoga autoriteta u zajednici nije moguće provoditi kvalitetnu pravopisnu standardizaciju. Zaključuje se da bi za daljnji uspješni razvoj kroatističke pravopisne metodologije presudno moglo utjecati uspostavljanje regulatornoga središta i stvaranje temeljnih dokumenata o pravopisnome planiranju (zelena i bijela knjiga, strategija razvoja, pravilnik o rješavanju pravopisnih sukoba i dr.).
Ključne riječi
hrvatski jezik metodologija pravopisnoga normiranja jezična politika pravopisno planiranje
