Kriteriji za osunčanje boravišnih prostorija višestambenih zgrada na primjeru izgradnje u Zagrebu od 1850. do 2024.

Osunčanje se smatra jednim od temeljnih elemenata arhitektonskog i urbanističkog projektiranja te važnim čimbenikom kvalitete stanovanja. Izloženost izravnom sunčevu zračenju pozitivno utječe na ispunjavanje higijensko-tehničkih zahtjeva boravišnih prostorija, kao i na dobrobit i udobnost korisnika, budući da ljudi više od polovice dana provode u stambenim prostorima. Na osunčanje boravišnih prostorija utječu brojni čimbenici: klimatski uvjeti na geografskoj lokaciji zgrade, zasjenjenost vanjskih otvora, karakteristike prostorija te karakteristike elemenata otvora kroz koje prodire sunčevo zračenje. Istodobno, racionalno korištenje zemljišta u okviru održivoga urbanog razvoja često rezultira povećanom zasjenjenošću zgrada i skraćenim trajanjem osunčanja unutarnjih prostora. Cilj rada jest utvrditi utjecaj sustava kriterija za planiranje i projektiranje višestambenih zgrada na osunčanje boravišnih prostorija te valorizirati različite pristupe njihovoj primjeni. U radu se sistematiziraju urbanistički i arhitektonski kriteriji koji utječu na osunčanje. Na primjeru trodimenzionalnih modela višestambenih zgrada građenih u Zagrebu od 1850. do 2024. godine računalnim simulacijama osunčanja provjerava se ispunjavanje minimalnog zahtjeva za osunčanjem te utvrđuje udio osunčanih testnih ploha unutar prostorije. Analizom europskih standarda koji utječu na osunčanje stambenih zgrada utvrđuju se uzroci i posljedice različitih pristupa primjeni kriterija osunčanja te se formira valorizacijski okvir. Kronološka analiza hrvatskih standarda kojima se regulira osunčanje upućuje na trend postupnog smanjivanja zahtjeva za primjenu kriterija. Na razini stana, najdulje trajanje osunčanja zabilježeno je u analiziranim stanovima trećega razdoblja (1946. – 1990.), dok su na razini boravišne prostorije među analiziranim primjerima najpovoljniji rezultati osunčanja utvrđeni u stanovima izgrađenima u četvrtom razdoblju (1991. – 2024.). Na temelju dobivenih rezultata, koje je potrebno tumačiti u kontekstu uzorka analiziranih primjera, formiran je model optimalne primjene sustava kriterija za osunčanje boravišnih prostorija. Predloženi model može se koristiti pri planiranju i projektiranju višestambenih zgrada radi ispunjavanja higijensko-tehničkih zahtjeva boravišnih prostorija u uvjetima održivoga urbanog razvoja. Radom se predlaže unapređenje hrvatskih standarda koji utječu na osunčanje kako bi se osiguralo ispunjavanje minimalnog zahtjeva za osunčanjem boravišnih prostorija višestambenih zgrada.