Sažetak
Upravljanje vodama koje obuhvaća sustav održivog razvoja vodnih resursa, racionalno i učinkovito korištenje vode sve je neophodnije, a težište je na implementaciji tehnologija za obradu voda kojima se omogućuje njezina ponovna upotreba. Membranske tehnologije su napredne tehnologije koje omogućuju učinkovitu obradu otpadnih voda, te ponovnu primjenu obrađene vode i tvari iz procesa obrade. Najveća prednost membranskih tehnologija je mogućnost proizvodnje produkta odgovarajuće i konstantne kvalitete kao i mogućnost uklanjanja specifičnih onečišćenja, te proizvodnja vode visoke kvalitete. Primjena membranskog sustava za obradu vode redovito je popraćena u većoj ili manjoj mjeri pojavom blokiranja membrana uslijed prisustva organskih, anorganskih i bioloških tvari u sustavu. Blokiranje površine i pora unutar membrane rezultira smanjenjem njezine permeabilnosti, povećava troškove upravljanja i održavanja sustava, te zahtijeva učestalo fizikalno‐kemijsko čišćenje što može dovesti do oštećenja membrane i skraćivanja njezina životnog vijeka. Nominalna granična molarna masa membrane može se odrediti na temelju separacije razrijeđenih otopina koje sadrže nenabijene molekule, a stupanj zadržavanja proporcionalan je njihovoj molarnoj masi. U ovom radu prikazana je karakterizacija komercijalnih keramičkih membrana različitih veličina pora separacijom otopina polietilen glikola (PEG) i polietilen oksida (PEO) različitih molarnih masa na temelju izmjerenih vrijednosti ukupnog organskog ugljika (TOC) u ulaznoj otopini i permeatu. Eksperimenti su provedeni pomoću laboratorijskog ultrafiltracijskog uređaja s križnim tokom opremljenoga osjetnicima tlaka i temperature, te spojenoga na programabilni logički kontroler. Praćena je promjena fluksa permeata i transmembranskog tlaka (TMP) na temelju kojih je procijenjen utjecaj veličine molekula PEG/PEO na intenzitet blokiranja pora ispitanih membrana i njihovu regeneraciju nakon separacijskog ciklusa.
Ključne riječi
ultrafiltracija keramičke membrane karakterizacija membrana