Istraživanje mehaničkih svojstava nagriznih udlaga proizvedenih digitalnim tehnologijama

Svrha rada: Udlage su okluzijske ortopedske naprave koje se koriste kao terapijsko sredstvo u liječenju temporomandibularnih poremećaja. Najčešće se izrađuju iz polimetilmetakrilata (PMMA) koji predstavlja zlatni standard. Daljnjim razvojem tehnologije omogućena je i izrada udlaga putem CAD/CAM te aditivnim tehnologijama. Svrha ovog rada bila je istražiti mehanička svojstva različitih vrsta materijala za izradu nagriznih udlaga izrađenih različitim tehnologijama s naglaskom na digitalne tehnologije (CAD/CAM i 3D printanje) Materijali i metode: Istraživanje je obuhvatilo 7 različitih materijala za izradu nagriznih udlaga na kojima su testirana mehanička svojstva: 3 vrste hladnopolimerizirajućeg akrilata (Ortocryl, Resilit S, Probase Cold), 2 vrste akrilata za 3D printanje (VarseoWax Splint, Orthorigid) i dvije vrste CAD/CAM materijala (Ceramill Splintec, Copradur). Uzorci dimenzija 64x10x3, 3mm korišteni su pri ispitivanju savojne čvrstoće i tvrdoće dok su uzorci dimenzija 39x8x4mm korišteni pri ispitivanju žilavosti (10 uzoraka za svaku ispitnu skupinu, sveukupno 140 uzoraka). Ispitivanje savojne čvrstoće provedeno je „three-point bend“ testom, ispitivanje tvrdoće provedeno je Brinellovom metodom dok je žilavost ispitana na Charpy-evom batu. Rezultati: Statistička analiza potvrdila je da između dobivenih rezultata mjerenja postoje statistički značajne razlike. Hladnopolimerizirajući akrilati imaju najviše vrijednosti tvrdoće te najniže vrijednosti žilavosti. Copradur i Varseo su imali najniže vrijednosti tvrdoće i jedini se nisu slomili pri ispitivanju savojne čvrstoće. Copradur i Probase Cold su imali veće prosječne vrijednosti udarnog rada loma. Zaključak: Svi ispitani materijali su postigli zadovoljavajuće rezultate mehaničkih ispitivanja te se smatraju prikladnima za izradu okluzijskih udlaga. Utvrđene razlike sugeriraju moguće razlike u djelovanju nagriznih udlaga proizvedenih različitim materijalima.