Sažetak
Aluminij je metal koji je nakon kisika i silicija najrasprostranjeniji element u Zemljinoj kori s udjelom od 8%. Na izložbi u Parizu 1855. godine prvi put je predstavljen u elementarnom stanju. Aluminij je srebrno-bijeli metal koji pripada skupini lakih metala i jedan je od najprimjenjivijih materijala. U Zemljinoj kori ne postoji u elementarnom stanju, nego se dobiva elektrolizom iz aluminijevog oksida (glinice) Al2O3. Karakteriziraju ga mala gustoća, nisko talište i jako dobra provodljivost električne i toplinske energije. [10] Budući da je aluminij izuzetno mekan i krhak, u industriji se uglavnom koriste njegove legure. Najčešći legirni elementi aluminija su magnezij, mangan, silicij, bakar i cink. U nastavku će kroz poglavlja biti detaljnije objašnjena svojstva i primjena Al i Al legura, naročito Al legure EN AW 5083 H111. Detaljno će se razraditi svi postupci elektrolučnog zavarivanja koji su primjenjivi za zavarivanje Al i Al legura te način pripreme spoja i moguće pogreške. U eksperimentalnom dijelu rada prikazani su i analizirani rezultati ispitivanja mehaničkih svojstava sučeonog spoja limova aluminijeve legure EN AW 5083 H111 prema zahtjevima norme HRN EN ISO 15614-2:2007.
Ključne riječi
Aluminij, aluminijeve legure, elektrolučno zavarivanje, norma HRN EN ISO 15614-2