Sažetak
Ekscesivno korištenje sintetičkih materijala te posljedice njihove trajnosti u okolišu potaknulo je razvoj novih, održivih materijala dobivenih iz lignocelulozne biomase. Celuloza dobivena iz slame žitarica, kao i drugi lignocelulozni materijali, privukli su pozornost industrije kao potencijalni izvor obnovljive energije i biogoriva, te kao sirovina za proizvodnju papira i tekstila. U ovome kontekstu, cilj rada bio je ispitati biorazgradljivost te toksičnost neotisnutih i otisnutih uzoraka papira s celuloznom pulpom slame žitarica. Pokus biorazgradnje provođen je u uzorku komposta pri temperaturi od 58 °C uz obogaćivanje iste mješovitom kulturom bakterije Pseudomonas aeruginosa i plijesni Trichoderma sp. Tijekom 28 dana provedbe pokusa biorazgradnje praćen je gubitak mase svih uzoraka uz mikroskopiranje eventualnih promjena u strukturi uzoraka papira i otisaka. Rezultati biorazgradnje ukazuju na učinkovitiju biorazgradnja neotisnutih papira s celuloznom pulpom slame žitarica do 5 % u odnosu na otiske na istim papirima. Uz ispitivanje biorazgradljivosti uzoraka neotisnutih i otisnutih papira, za iste je uzorke provedeno i ispitivanje toksičnosti primjenom vodene leće Lemna minor. Nakon izlaganja od 7 dana, određen je specifični rast, inhibicija rasta, duljina korijenja te sastav klorofila vodene leće. Prema dobivenim negativnim vrijednostima specifičnoga rasta Lemne minor, uzorci papira sa celuloznom pulpom slame žitarica i otisci na istima nisu negativno djelovali na rast Lemne minor, odnosno nisu se pokazali toksičnima.
Ključne riječi
papir celuloza žitarice biorazgradnja Lemna minor