Sažetak
Razvoj generativnih modela, osobito velikih jezičnih modela (engl. Large Language Models) i njihovih multimodalnih inačica, otvorio je novo poglavlje u primjeni umjetne inteligencije u geoinformatici. Umjesto da se promatraju samo kao alati za generiranje teksta, takvi se modeli sve više koriste u raznim tehničkim disciplinama kao inteligentni asistenti sposobni za interakciju prirodnim jezikom, razumijevanje korisničkih zahtjeva, povezivanje heterogenih izvora podataka te potporu stručnjacima u nizu postupaka koji su prije iziskivali specijalističko znanje i bili su radno-intenzivni. U tom se kontekstu uloga ovih alata može promatrati kao kognitivna i operativna nadogradnja klasičnih GIS sustava, prostornih baza podataka i analitičkih radnih tokova.
Predavanje će raščlaniti na koje se načine generativni modeli mogu uključiti u geoinformatičku praksu, primjerice, pri semantičkom obogaćivanju geoprostornih podataka, automatizaciji dokumentiranja metapodataka, prevođenju upita prirodnoga jezika u formalne GIS operacije, izradi sažetaka prostornih analiza, klasifikaciji i interpretaciji tekstualno-prostornih zapisa, kao i u potpori pri učenju, radu i donošenju odluka. Posebna će se pozornost posvetiti arhitekturama u kojima generativni modeli ne djeluju izolirano, nego se povezuju s postojećim bazama podataka, geoinformatičkim servisima, alatima za dohvat podataka te drugim sustavima koji povećavaju kontekstualnu točnost i uporabna vrijednost odgovora razgovornih agenata.
Istodobno će se kritički razmotriti stvarna granica primjenjivosti ovih tehnologija. Generativni modeli nisu deterministički i mogu proizvesti uvjerljive, ali netočne odgovore, pojednostavniti metodološke pretpostavke ili prikriti nesigurnost rezultata, zanemariti topološka ograničenja, neispravno koristiti koordinatne sustave, te općenito pogrešno tumačiti brojčane, simboličke i slikovne podatke. U tehničkim znanostima i geoinformatici, gdje su presudni točnost, reproduktivnost, sljedivost i normativna usklađenost, takvi nedostatci nisu trivijalni. Stoga će u predavanju biti naglašena potreba za ljudskom verifikacijom, jasnim evaluacijskim kriterijima, upravljanjem rizicima te odgovornom integracijom generativnih modela u stručne i istraživačke radne tokove.
Predavanje zauzima stajalište da inteligentni asistenti mogu znatno unaprijediti geoinformatiku, ali samo uz discipliniranu, provjerljivu i metodološki utemeljenu uporabu.
Ključne riječi
Generativna umjetna inteligencija veliki jezični modeli konverzacijska umjetna inteligencija geografski informacijski sustavi geoprostorna analiza
