Sažetak
Posljednjih je godina u legislativi i planerskoj praksi formaliziran pristup planiranju prostora koji
s jedne strane uređuje i usklađuje različite interese u prostoru, a s druge osigurava uvjete neophodne
za tehnički funkcionalno uređenje prostora, za provođenje infrastrukturnih zahvata od
energetike do prometa, uz neophodne elemente zaštite kulturnih i prirodnih vrijednosti. Takvo je
planiranje prostora često provođenje parcijalnih zahvata, balansiranje između različitih interesa,
što dovodi do planiranja gradova svedenih na mozaik evidentiranih ograničenja ili smjernica za
djelovanje u prostoru, s gubitkom vizije cjeline. U radu razmotrene su pozicije planiranja kroz povijest,
današnje stanje u kontekstu neophodnih regulativnih, tehničkih i funkcionalnih potreba,
ograničenja i zahtjeva te način na koji se danas percipira problematika planiranja grada kako u
stručnoj tako i u laičkoj javnosti. Cilj je prezentirati potrebu, metodu i sadržaj urbanističkog plana i
planiranja koji trebaju odgovoriti na problem ostvarenja vizije grada koji nije samo zbir parcijalnih
ciljeva, već kompleksna materijalna i socijalna struktura.
Ključne riječi
grad, urbanizam, prostor, planiranje, vizija