Sažetak
Ovaj rad sastoji se od teorijskog i eksperimentalnog dijela.
U teorijskom dijelu analizirana je primjena tehnologija spajanja cjevovoda koje se najčešće koriste u strojarskim instalacijama u građevinarstvu. Obrađeni su postupci zavarivanja čeličnih cjevovoda, zavarivanje PP-R cjevovoda te lemljenje bakrenih cjevovoda. U teorijskom dijelu rada opisani su osnovni principi pojedinih postupaka spajanja, njihova područja primjene, prednosti i ograničenja te normativni okvir koji regulira kvalitetu izvedenih spojeva. Posebna pozornost posvećena je analizi normi HRN EN ISO 15614-1:2026, HRN EN ISO 13067:2020 i HRN EN ISO 17779:2025 te njihovoj primjeni u građevinskoj praksi.
Eksperimentalni dio rada proveden je na uzorcima cjevovoda preuzetima s gradilišta, a ispitivanja su provedena u Laboratoriju za zavarivanje Fakulteta strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu. Ispitivanja su se radila na bakrenom cjevovodu koji je spojen lemljenjem i na čeličnom te PP-R cjevovodu koji su spojeni zavarivanjem. Rezultati provedenih ispitivanja pokazali su da su svi spojevi izvedeni kvalitetno i u skladu s pravilima struke.
U završnom dijelu rada provedena je usporedba rezultata ispitivanja sa zahtjevima analiziranih normi te je dan kritički osvrt na njihovu primjenu u građevinskoj praksi. Zaključeno je da dosljedna primjena normi, pravilna priprema spojeva, stručna osposobljenost izvođača i odgovarajuća kontrola kvalitete imaju ključnu ulogu u osiguravanju pouzdanosti i dugotrajnosti strojarskih instalacija.
Ključne riječi
cjevovod TIG zavarivanje čelika zavarivanje polimera tvrdo lemljenje bakra nerazorna i razorna ispitivanja osiguravanje kvalitete