Sažetak
Direktno nanašanje pigmentiranih procesnih bojila (CMYK) na prozirne tiskovne podloge (PVC, polikarbonat, staklo) neće dati zadovoljavajuću kolornu vrijednost. U odnosu na refleksijske tiskovne podloge (papir, karton, metal, koža…), prozirni tiskarski materijali će zbog svoje visoke transparencije izgledati blijedo i slabo uočljivo. Rješenje tog problema je u dodatnom otiskivanju bijelog bojila koje će poslužiti kao podložna maska, sve u cilju smanjenja trasparencije. U ovom radu napravljena je kolorimetrijska analiza utjecaja različitog broja nanosa bijelog bojila (bojilo je pigmentirano sa TiO2) na kolornu reprodukciju. Pritom će se konstruirati gamuti koji predstavljaju krajnji tonski opseg. Stvarna promjena karakterističnih tonova (CMYK) dobivena je izračunom razlike u obojenju (CIE LAB DE2000) koja će direktno pokazati utjecaj apliciranja bijelog bojila na kolornu reprodukciju transparentnih grafičkih proizvoda. Međusobna ovisnost opaciteta o broju otisnutih slojeva opisana je logaritamskom funkcijom. Cilj ovog rada je da se osim devijacije tonskih vrijednosti, pokuša ustanoviti i optimalni broj apliciranih bijelih slojeva. Time će se otisak približiti referenci (otisku na papiru za umjetnički tisak otisnutom u istoj tehnici) uz ekonomski prihvatljive troškove otiskivanja.
Ključne riječi
Jet ; gamut ; PVC tiskovna podloga ; tisak bijele boje