Analitičke kalkulacije u rješavanju organizacijsko – ekonomskih problema u biljnoj proizvodnji

Poslovno odlučivanje bivših društvenih poduzeća u poljoprivredi temelji se na klasičnim analitičkim kalkulacijama koje od ukupnog prihoda oduzimaju ukupne troškove proizvodnje, što rezultira dobitkom ili gubitkom u proizvodnji. Na temelju računovodstvenih podataka jednog poduzeća izvršena je analiza poljoprivredne proizvodnje po metodi kalkulacije pune cijene koštanja i po direct costih kalkulaciji. Prvim postupkom ustanovljena je nužnost promjene vođenja politike u pravcu snižavanja troškova (racionalnije i stručnije raspolaganje sredstvima za proizvodnju, smanjenje broja radnika, smanjenje općih troškova) i promjena uvjeta poljoprivredne proizvodnje na široj razini. Temelj za određivanje optimalne strukture sjetve je pokriće varijabilnih troškova po hektaru za svaku liniju proizvodnje. Glavna su ograničenja u dovelu linearnog programiranja: promjena strukture sjetve + 20% uzrokovana teškoćama u plasmanu i plodored. Osim toga je uvjet u modelu bio da obujam korištenih sredstava ne bude veći od stvarno utrošenog. Istraživanjem je utvrđeno da se uporabom linearnog programiranja pokriće varijabilnih troškova u prvoj godini moglo povećati za 149, 71%, a u drugoj godini za 27, 36%. U novoj je optimiranoj strukturi rad ljudi i mehanizacije bolje iskorišten, a određene su površine ostale slobodne s mogućnošću davanja u zakup.