Sažetak
Društveni kontekst i mogućnosti vremena u kojemu je akademik Miroslav Begović radio i stvarao dali su mu određene smjernice za djelovanje, a kroz rad je prikazan njegov doprinos stvaralačkom kontinuitetu u drugoj polovini dvadesetog stoljeća. Povijest uvijek određuje pojedince, međutim, u tom segmentu postoji mogućnost određivanja sebe i svoga rada na način koji znači određeni iskorak, iskorak od uvriježenoga i sveprisutnoga. Snaći se u novim društvenim odnosima na način da djelo koje je stvarao nije samo odgovor određenome sustavu, već dobro promišljen projekt koji teži idealu postavljenome puno ranije na ovim prostorima. Dosljednost u poimanju prostora i oblika te adekvatna interpretacija u projektima i izvedenim djelima koja su odnijela najviša strukovna i društvena priznanja doprinose tezi da je Begović unaprijedio našu arhitektonsku scenu djelima koja imaju trajnu vrijednost u čitanju grada i urbanih cjelina.
Ključne riječi
Miroslav Begović arhitektura druga polovina dvadesetog stoljeća
