Sažetak
Akcidentna zagađenja ugljikovodicima predstavljaju veliku opasnost za izvorišta i zahtijevaju multidisciplinaran i sveobuhvatan pristup sanaciji, kako bi se izbjegla moguća ekološka katastrofa, ili barem posljedice zagađenja svele na najmanju moguću mjeru. Na žalost u Hrvatskoj nemamo velikog iskustva u sanaciji zagađenja podzemnih voda ugljikovodicima, posebice u krškim predjelima. To se najbolje ogleda u dosadašnjem pristupu sanaciji zagađenja. Uglavnom se utvrdi da se mjesto istjecanja ugljikovodika nalazi u slivu određenog vodocrpilišta, pokuša se dio ugljikovodika pokupiti sa površine nakon istjecanja i provodi se monitoring kakvoće vode na izvorištima u slivu. Zbog nepoznavanja hidrogeoloških uvjeta u podzemlju i metodologije sanacije takovih zagađenja, zaštita izvorišta praktički se ne provodi. U članku se prikazuje način migracije ugljikovodika, dinamika provođenja neophodnih aktivnosti na sanaciji zagađenja i zaštiti izvorišta, te problemi koji nastaju dospijećem ugljikovodika na izvorište.
Ključne riječi
krš; zagađenje podzemne vode; ugljikovodici; sanacija; zaštita izvorišta