Sažetak
Ovaj rad istražuje primjenu dubokog učenja za klasifikaciju četiri neolitičke arheološke kulture sjeverne Hrvatske koristeći prilagođene skupove podataka keramičkih ukrasa. Cilj je bio identificirati optimalne hiperparametre za postizanje najveće točnosti modela na testnim skupovima podataka, uz istovremenu analizu procesa učenja i stabilnosti pada gubitka po epohama. Eksperiment je uključivao testiranje stabilnosti modela i usporedbu klasifikacijskih rezultata kultura u parovima kako bi se utvrdila potencijalna međusobna srodnost među kulturama. Bez obzira na to što su rezultati pokazali neke korisne i arheološki opravdane uvide, zaključeno je da oni sami nisu dovoljni za detaljnu arheološku interpretaciju međukulturnih veza. Metoda dubokog učenja ima potencijal za daljnja arheološka istraživanja, ali je potrebno proširiti skupove podataka i uključiti dodatne kulturološke karakteristike kako bi se dobili precizniji rezultati.
Ključne riječi
konvolucijske neuronske mreže, duboko učenje, klasifikacija, neolitičke kulture, keramički ukrasi