Sažetak
Cilj istraživanja bio je odrediti prihvaćenost metode učenja bez ekrana i njezin utjecaj na uspješnost programiranja kroz komparativnu analizu sudionika koji su pohađali radionice na početku i na kraju semestra. Cilj radionica bio je unaprijediti sposobnosti rješavanja problema kod sudionika u programskim zadacima, s naglaskom na rješavanje petlja i funkcija. Prikupljeni podaci uključuju broj kartica potrebnih za rješavanje po zadatku, vrijeme potrebno za svaki zadatak i anketne odgovore o iskustvima i percepcijama sudionika nakon svake radionice. Dodatno, konačne ocjene studenata iz kolegija Programiranja uzete su u obzir za daljnju analizu. Statističke tehnike, uključujući komparativnu analizu, korelacijsku analizu i regresijsku analizu, korištene su za razumijevanje odnosa između učenja bez ekrana, odgovora na anketu, mjera uspješnosti i konačnih ocjena. Analizirajući odgovore na anketna pitanja, zaključuje se da su studenti prihvatili radionicu i pokazali želju za takve i slične metode u budućnosti. Rezultati također prikazuju da su studenti koji su sudjelovali na radionici na početku semestra bolje savladali gradivo kolegija i shodno tome broj studenata koji su kolokvirali na kraju semestra je veći od prosjeka. Isto tako sudionici koji su pohađali radionicu nakon odslušanog kolegija su značajno brže rješavali zadatke radionice u odnosu na sudionike koji su pohađali na početku semestra.