Sažetak
U procjeni ekološkog stanja vodnih tijela prema osnovnom načelu Okvirne direktive o vodama potrebno je pratiti biološke zajednice (fitoplankton, fitobentos, makrofita, beskralješnjake i ribe), odnosno biološke elemente kakvoće. Uz njih, potrebno je pratiti osnovne fizikalno-kemijske i kemijske pokazatelje te elemente koji opisuju hidromorfološko stanje tekućica koji su podržavajući elementi u konačnoj ocjeni ekološkog stanja voda. Na razini zemalja EU uvidjelo se da je za dobro ekološko stanje površinskih voda jedan od najvažnijih preduvjeta i dobro hidromorfološko stanje tekućica. Hidromorfološko stanje obuhvaća tri kategorije koje se ocjenjuju: hidrološki režim, neprekinutost (kontinuitet) toka i morfologiju korita. U novije se vrijeme, a posebice nakon donošenja ODV-a, pod pojmom hidromorfologija smatra interdisciplinarno područje koje povezuje hidrologiju, (fluvijalnu) geomorfologiju i ekologiju, što je stvorilo nove perspektive i mogućnosti za ugradnju tih fizikalnih procesa u strategije i planove upravljanja riječnim slivovima. Ispitivanje hidromorfoloških elemenata kakvoće u rijekama u Hrvatskoj se provodi od 2017. godine u skladu s normom EN 15843:2010 EU, Vodiču za razvoj kapaciteta za hidromorfološki monitoring i mjere u Hrvatskoj te Metodologijom za monitoring i ocjenjivanje hidromorfoloških pokazatelja koju su donijele Hrvatske vode u travnju 2016. godine. Hidromorfološke promjene u tekućicama direktno utječu na sastav i strukturu bioloških elementa kakvoće voda, gdje hidromorfološki uvjeti zajedno s fizikalno- kemijskim pokazateljima dovode do formiranja specifičnih staništa, odnosno formiranja specifičnih stanišnih uvjeta.
Ključne riječi
hidromorfološki pritisci ; vodotoci ; ekološko stanje